Fotografi svih zemalja naoružajte se...

Poznato je da kamere, snimanje, fotografi i snimatelji najviše smetaju kompleksašima, muljatorima i paranoicima, i da su te tri kategorije ljudi oni koji redovito na javnim mjestima maltretiraju fotografe i snimatelje, i prema njima se agresivno ponašaju kad god im se za to pruži prilika, tj. kada su u njihovoj blizini, a pogotovo ako snimaju nekeoga ili nešto, ili ako snimaju u njihovom smjeru.

Da netko spada u ove kategorije, otkrije se po nastupu takve osobe prema fotografima i snimateljima, a repertoar je uglavnom u rasponu od vikanja, omalovažavanja i sličnih "sraćkanja", pa do otvorenog fizičkog nasilja...

Ima i onih koji su istovremeno u više od jedne od te tri kategorije, a postoje i oni (relativno malobrojni) koji su van tih kategorija, ali slično reagiraju... 

1. Kompleksaši

Kod kompleksaša se uglavnom radi ili o prepotenciji, egocentričnosti, osjećaju vlastite velevažnosti i "superiornosti", ili pak s druge strane o nekakvoj lažnoj "skromnosti", osjećaju manje vrijednosti, kompleksima vlastitog izgleda isl.

Pa tako dotični...

• smatraju sebe toliko važnima da imaju ekskluzivno pravo određivati što tko oko njih (ne)smije raditi

• smatraju fotografe i video-snimatelje "manje vrijednima" i stoga "vrećom za udaranje"

• smatraju "neprihvatljivim" ili "zabranjenim" sve što im na bilo koji način kvari komociju.

• sve što im netko "krivo" kaže ili napravi je za njih "uvreda" ili "napad".

• smatraju sebe "normalnima" i "genijalcima", a fotografe (i općenito druge ljude) "nenormalnima" i "idiotima"

• tvrde da su "ružni/e" i "nefotogenični/e".

U ovoj su kategoriji razni "lokalni šerifi", "tatini sineki", "funkcioneri" i njima slični primitivci, koji misle da su "veličine", centar svijeta i da "drže boga za neku stvar", te zatim kojekakve "šmizle" i "posvuduše" koji ni na WC ne idu bez tone šminke.

2. Muljatori

Kod muljatora se radi o tome što bi upravo slika ili video mogli biti dokaz tih njihovih muljaža.

Pa tako dotičnima smetaju kamere jer...

• rade nešto što ne bi trebali raditi

• rade nešto ilegalno i protuzakonito

• nalaze se negdje gdje se ne bi trebali nalaziti

• u društvu su sa nekime sa kime ne bi trebali biti u društvu

• posjeduju ili prodaju nešto sumnjivog porijekla

• tražene su osobe od strane policije, interpola, tajne službe

U ovoj su kategoriji su oni od nevjernih bračnih partnera pa do pa do kriminalaca svih mogućih vrsta (od prometnih prekršitelja, preko prodavača ukradene robe pa do žešćih nasilnika)- općenito svi oni koji imaju "putra na glavi".

3. Paranoici

Smatraju da je svatko tko ima fotoaparat u rukama opasan za njih ili društvo, te da imaju isključivo  loše i zle namjere, a da je snimanje nešto najgore što se može učiniti čovjeku...

Pa dotični...

• vjeruju da svi snimatelji imaju isključivo loše i zle namjere

• sve što "institucije" plasiraju u javnost o "opasnostima" zbog snimanja nekoga ili nečega uzimaju zdravo za gotovo

• drže se isključivo negativnih stereotipa; za njih su svi snimatelji "voajeri", "pedofili", "teroristi" isl.

• uvjereni su da je svako snimanje priprema za nekakvu ilegalnu radnju ili sama po sebi ilegalna radnja

• vjeruju da je snimanje uzrok bolestima, smrti, nesrećama, siromaštvu itd...

• vjeruju da je svako snimanje "iskorištavanje", "zlostavljanje" ili "ugrožavanje privatnosti/ ljudskih prava"

• smatraju da će njihove slike "tko zna gdje završiti" i da će im se zbog toga "tko zna što dogoditi"

• smatraju da ih netko "uhodi" ili "špijunira" ili da "na njima zarađuje"

• smatraju da sve moraju znati i da za sve trebaju dozvole "da bi bilo sigurno"

• sebe smatraju ljudima koji će "spasiti" druge ljude od "zlih novinara, fotografa i snimatelja".

U ovoj su kategoriji su uglavnom razni dušebrižnici, "moralne vertikale", paranoični roditelji, ljudi slabijih intelektualnih kapaciteta koji nekritički prihvaćaju sve što čuju (pogotovo ako je to što čuju "opasnost"), i ljudi sa psihičkim poremećajima iz domene paranoje (od paranoika "vulgaris" pa do žešćih šizofreničara).

Demagogija je metoda kojom se nastoji od strane političara, državnih institucija, dežurnih dušebrižnika i sličnih ljudi kod širokih narodnih masa potaknuti strah, paranoja i mržnja prema nekoj osobi ili skupini osoba, zbog neke njihove osobine ili pripadnosti.

Tako u zadnje vrijeme upravo zbog antifotografske demagogije ljudi masovno razvijaju averziju prema fotografima. Ovo je posebno izraženo u zemljama kao što su SAD i Velika Britanija, gdje se medijskim manipulacijama, raznim kampanjama državnih institucija i na brzinu proguranim zakonskim regulativama, nastoji stvoriti atmosfera straha od fotografa. Nažalost, ova pojava se polako ali sigurno širi i na druge zemlje uključujući i našu.

Iako danas živimo u vremenu u kojem milijarde ljudi svakodnevno snimaju sebe i sve oko sebe pametnim telefonima, a svaki trg, ulica, koncert, prometna nesreća ili obiteljski ručak završavaju na nečijem profilu na društvenim mrežama, čim se negdje pojavi osoba s "pravim" fotoaparatom za nju počinju problemi, jer upravo zahvaljujući tim demagogijama fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".

Najčešće korištene demagoške metode su:

1. Poluistine

Poluistine su jedan od najčešćih alata u demagogijama. Odabire se i servira javnosti samo onaj dio informacije koji ide u prilog demagoškoj namjeri stvaranja panike, straha ili dežurnog krivca, a izostavljaju se bitni detalji koji bi razjasnili kontekst, i dali dodatnu, potpunu informaciju.

Npr. tvrdnje kako su "Teroristi  prije napada snimali lokacije." možda čak i mogu biti točne za neke pojedinačne slučajeve, ali iz toga ne slijedi da je svako fotografiranje automatski priprema za teroristički napad ili neki drugi zločin. To je isto kao tvrditi da su svi vozači potencijalni pljačkaši, jer su neki pljačkaši koristili automobile.

2. Notorne laži

Notorne laži su svjesno iznošenje tvrdnji za koje je poznato da nisu točne, ali se unatoč tome uporno ponavljaju, jer kada se neistina dovoljno puta ponovi, dio ljudi je počinje prihvaćati kao istinitu, bez  ikakvog propitivanja.

Za razliku od poluistine, koja manipulira izostavljanjem dijela činjenica, notorna laž počiva na potpunoj izmišljotini ili grubom iskrivljavanju stvarnosti. Tu spadaju tvrdnje poput "Fotografiranje u javnosti je zabranjeno", "Ako vas netko na ulici snimi bez dopuštenja, to je automatski kazneno djelo" ili "Svi fotografi imaju loše skrivene namjere."

3. Lažni autoritet

Lažni autoritet je svaka osoba ili institucija koja pokušava sebe prikazati kao stručnjaka za neko područje, iako to nije.

Često se susreću razne samozvane "moralne vertikale", birokrati, zaštitari, dušebrižnici i njima slični, koji prema svojim nahođenjima odlučuju što je "etično" i "prihvatljivo" fotografirati. Oni nemaju fotografsko znanje, najčešće ni ne poznaju zakon, ali nastupaju s pozicije autoriteta.

Čitav njihov "argument" se svodi na: "Ne smijete to snimati jer ja kažem da je to sumnjivo, opasno i protuzakonito".

4. Lažna dilema

Lažna dilema je pokušaj prikazivanja nečega kao da postoje samo dvije međusobno isključive mogućnosti, dvije krajnosti.

Ili se slaže sa zabranama snimanja, ili je fotograf sa isključivo lošim i opasnim namjerama. Ne postoji neka treća, četvrta ili peta mogućnost između te dvije krajnosti - da npr. fotograf snima umjetnički projekt, dokumentarnu ili uličnu fotografiju... i slično.

5. Demoniziranje

Demoniziranje je sustavno prikazivanje neke osobe ili skupine isključivo kroz negativne, ekstremne ili devijantne primjere kako bi ih se diskreditiralo, izazvalo strah, paranoju ili moralnu paniku.

Fotografe se vrlo često prikazuje upravo na taj način zbog pojedinih izoliranih slučajeva voajerizma, pedofilije, uhođenja, špijuniranja i sličnih kriminalnih radnji. Ignorira se činjenica da golema većina ostalih fotografa nisu u toj kategoriji, već su normalni ljudi koji dokumentiraju društvo, stvaraju umjetnost, bilježe razne događaje, profesionalno rade za medije kao fotoreporteri i tome slično.

6. "Čovjek od slame"

"Čovjek od slame" je logička pogreška u kojoj se nečiji stvarni stav iskrivi, pojednostavi ili pretjera do karikature, odnosno kada se nekoj osobi ili skupini ljudi dodijeljuju nepostojeće i imaginarne osobine, sa jedinom svrhom kako bi se tu osobu ili skupinu na račun njih diskreditiralo i omalovažavalo, iako ništa ne pokazuje da doista posjeduju te osobine.

Kritičari i mrzitelji fotografa tako često izmišljaju ekstremnu verziju fotografskih stavova i navika, najčešće u stilu "Fotografi misle da smiju snimati baš sve i svakoga bez ikakvih ograničenja." To nije stvarna pozicija, niti način razmišljanja većine fotografa.

7. "Klizava padina"

"Klizava padina" (engl. slippery slope) je retorička tehnika kojom se tvrdi da će jedna mala ili relativno bezazlena odluka ili radnja neizbježno pokrenuti lanac događaja koji će završiti nekim katastrofalnim ishodom, iako nema stvarnog dokaza da će se taj niz događaja doista i dogoditi.

Na primjer, netko može tvrditi da snimanje školskih predstava ili natjecanja u kojima sudjeluju djeca dovodi do povećanja broja slučajeva zlostavljanja ili otmica, iako takva veza u stvarnosti ne postoji. Takve tvrdnje služe prije svega za izazivanje straha i moralne panike, umjesto da se baziraju na stvarnim statistički značajnim slučajevima.

8. Nepovezane činjenice

Nepovezane činjenice su retorička manipulacija u kojoj se dvije ili više informacija stavljaju u lažnu uzročno-posljedičnu vezu bez stvarne povezanosti.

"Internet je pun zloupotreba fotografija." To je točno. Ali to ne znači da je je svako fotografiranje u javnom prostoru automatski nekakav zločin, ili da je namjenjeno isključivo zloupotrebi.

9. Emotivni priziv

Emotivni priziv je retorička tehnika kojom se nastoji izazvati snažna emocionalna reakcija kako bi se utjecalo na nečiji stav ili odluku, i da se pri tome zaobiđe svaka daljnja racionalna rasprava.

Najčešće u stilu "Što ako netko snimi vas ili vaše dijete, kako biste se vi osjećali?". Emocije su legitimne, ali ne mogu i ne smiju, u smislu očekivanja nagoreg mogućeg, ali malo vjerojatnog scenarija, zamijeniti zakon, razum i kontekst.

10. Licemjerje

Licemjerje je korištenje dvostrukih mjerila ili pravila za vrednovanje iste radnje, ovisno o tome tko je čini.

Iako milijuni ljudi svakodnevno i bez razmišljanja snimaju i objavljuju fotografije i videozapise na društvenim mrežama, a nadzorne kamere su na svakom uglu "radi sigurnosti", fotografe s "pravim" fotoaparatom se u javnom prostoru proglašava sumnjivima i opasnima, dok se one sa mobitelima uglavnom ignorira.

Demagogija uspijeva svaki put kada se emotivna reakcija postavi iznad razuma i kao glavno mjerilo ispravnosti nečega. A ako društvo počne tretirati svakoga s pravim fotoaparatom kao potencijalnu prijetnju, tada problem nije u fotografiji, nego u percepciji tog istog društva.

Kada se spomene OnlyFans, većina ljudi odmah pomisli na pornografski sadržaj. To nije slučajno jer je ta platforma postala poznata upravo zbog kreatora sadržaja koji svojim pretplatnicima nude  erotski i seksualno eksplicitni sadržaj.

No, OnlyFans zapravo nije zamišljen kao isključivo pornografska platforma. 

U svojoj osnovi, OnlyFans je zamišljen kao platforma na kojoj kreatori sadržaja svojim pratiteljima, odnosno pretplatnicima, mogu ponuditi sadržaj koji su sami stvorili, a koji je dostupan isključivo uz pretplatu.

Drugim riječima, ideja je jednostavna: kreator objavljuje sadržaj, a korisnici plaćaju pristup tom sadržaju.

A taj sadržaj može biti gotovo bilo što - od raznih tutoriala i edukativnih materijala, životnih savjeta, preko fitnessa, glazbe i drugih oblika umjetnosti, putopisnih vlogova, zabavnih sadržaja i sličnog. Ne nužno samo pornografija.

Na primjer, fitness trener možre koristiti platformu za objavljivanje programa treninga i dodatnih savjeta o vježbanju i prehrani. Glazbenik može ponuditi tutoriale o sviranju nekog instrumenta. Fotograf može davati instrukcije o obradi fotografija, načinima snimanja ili prenositi uživo neki photosession.  

Poanta je da kreatori sadržaja ne moraju nužno imati milijune pratitelja i nadati se da će im zarada dolaziti od oglasa koji se pojavljuju prije ili tijekom videa, kao što je slučaj s mnogim besplatnim servisima poput YouTubea. U teoriji, dovoljno je imati manju skupinu ljudi koja je spremna platiti za gledanje sadržaja koji ih zanima.

Robert Doisneau (1912. - 1994.) - francuski fotograf i jedan od najznačajnijih predstavnika humanističke i ulične fotografije 20. stoljeća.

Murphyjevi zakoni, dobili su ime po kapetanu Edwardu Murphyju, koji je krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća radio kao inženjer u američkoj vojsci. U jednom trenutku došao je do zaključka da "ako nešto može poći naopako, poći će naopako". S vremenom je iz ovoga osnovnog "zakona" nastalo mnogo korolara (nadopuna). Isti su, naravno sasvim primjenjvivi i na fotografiju...

Glavni Murphyjev zakon:
"Ako nešto može poći naopako, poći će naopako."

Korolari (nadopune):

• Ništa nije tako lako snimiti kao što izgleda.
• Svaka priprema za snimanje zahtjeva više vremena od samog snimanja.
• Ako uočiš četiri stvari koje ti mogu upropastiti fotografiju i izbjegneš ih, pojavit će se peta.
• Uvijek postoji lakši način da se nešto snimi. Ako gledaš u taj lakši način dovoljno dugo, nećeš ga vidjeti.
• Ako fotografski zadatak izgleda lako, težak je. Ako izgleda teško, onda je vraški nemoguć.
• Fotografska oprema će prilikom pada biti oštećena upravno proporcionalno svojoj vrijednosti.
• Fotoaparat će uvijek pasti tako da prouzroči najveću moguću štetu.
• Pokušaj hvatanja padajućeg komada opreme izazvati će na njoj veću štetu, nego da si ju samo pustio da padne.
• Čist i suh fotoaparat najviše na sebe privlači vlagu i prašinu.
• Kada kiši, onda pljušti, i namoči svu opremu.
• Poklopac objektiva će uvijek pasti u blato na onu stranu koja ide prema objektivu.
• Na fotografskom natječaju će pobjediti totalna neznalica koja je pukom srećom baš tada napravila dobru fotografiju.
• Prijavu fotografije na natječaj preduhitrit će prijava slične fotografije na natječaj od strane drugog fotografa.
• Na natječajima negativna očekivanja daju negativne rezultate. Pozitivna očekivanja daju negativne rezultate.
• Fotografije će drugi uvijek vidjeti i doživjeti drugačije nego što ih vidi i doživljava fotograf.
• Najgore fotografsko smeće nastoji sa foto-portala istisnuti obično fotografsko smeće.
• Niti jedna fotografija nije toliko dobra da nakon obrade ne može biti upropaštena.
• Niti jedna fotografija nije toliko loša da nakon obrade ne može biti još gora.
• Kvaliteta fotografije obrnuto je proporcionalna njenoj važnosti.
• Svaka fotografija smanjena na potrebnu veličinu biti će premalena.
• Svaka fotografija povećana na potrebnu veličinu biti će nedovoljno kvalitetna.
• Greška na fotografiji će biti uočena tek nakon što ova bude poslana naručiocu ili na natječaj.
• Odličnu fotografiju snimiti ćeš dan nakon što si na natječaj već posalo prosječnu.
• Posuđivanjem se fotografske knjige i časopisi ne gube, osim onih koje baš želiš zadržati.
• Ako ti nedostaje jedan broj fotografskog časopisa, to će biti baš onaj broj u kojem je članak koji si najviše želio pročitati. Svi tvoji prijatelji ili ga nisu ni imali, ili su ga izgubili, ili bacili.
• Čuvaš li neki komad foto opreme dovoljno dugo, možeš ga baciti. Baciš li ga, zatrebat će ti čim ti više ne bude pri ruci.
• Ma koliko dugo i naporno tražio neki komad opreme, nakon što ga kupiš, pojavit će se isti jeftinije na nekoj rasprodaji.
• Uočena korisnost komada foto opreme obrnuto je proporcionalna njegovoj stvarnoj upotreblivosti nakon što ga se kupi i plati.
• Količina fotografske opreme ima tendenciju povećavanja, sve dok ne popuni sav raspoloživi prostor za njen smještaj.
• Jedan fotoaparat nije dovoljan. Dva su previše.
• Nikad nema vremena da se od prve snimi kako treba, ali uvijek ima vremena za ponavljanje ili popravljanje u photoshopu.
• Film sa najboljim i najvažnijim fotografijama ima najveću šansu da bude osvijetljen ili upropašten prilikom razvijanja.
• Memorijska kartica sa najboljim i najvažnijim fotografijama ima najveću šansu da bude slučajno izbrisana ili izgubljena.
• Prilikom snimanja serije fotografija, trenutak koji si želio snimiti dogoditi će se između dva okidanja.
• U seriji snimljenih fotografija, ona fotografija koja je po sadržaju najbolja biti će najgore tehnički izvedena.
• Uvijek će ti trebati baš onaj komad opreme kojeg si ostavio kod kuće, zbog pretpostavke da ti neće trebati.
• Poneseš li sa sobom gomilu foto opreme zbog pretpostave da će ti trebati, većinu opreme nećeš uopće koristiti.
• Onaj dio opreme koji tražiš uvijek ćeš naći na zadnjem mjestu na kojem si tražio.
• Onaj dio opreme koji nikako ne možeš pronaći, pronaći ćeš tek nakon što kupiš novi.
• U trgovini foto opremom nikada nema baš one stvari koja ti hitno i neodgodivo treba. Svi prijatelji ili je nemaju, ili je i sami u tom trenutku koriste.
• Nakon dugog putovanja do mjesta snimanja, otkriti ćeš da si zaboravio upravo onaj dio opreme bez kojeg je snimanje nemoguće.
• Prilika za dobru fotografiju se uvijek pojavljuje u najnepovoljnijem mogućem trenutku.
• Dobri kadrovi se pojavljuju samo onda kada fotoaparat nije pri ruci, kad nema filma ili su baterije prazne, a nestanu čim je fotoaparat spreman za snimanje.
• Najljepše panorame u sebi sadrže najviše žica od dalekovoda.
• Najljepše panorame i zalazci sunca događaju se kada se voziš u vlaku ili autobusu.
• Ako se tokom više mjeseci dogode tri događaja vrijedna fotografiranja, svi će se dogoditi istog dana u isto vrijeme.
• Nezapamćeni niz lijepih dana bit će prekinut kišom baš na onaj dan kad planiraš snimati na otvorenom.
• Na mjestima ili događajima koji su najbolji za fotografiranje, fotografiranje će biti zabranjeno od strane uprave ili organizatora.
• Vjerojatnost da netko ili nešto uleti u kadar u obrnutoj je proporcionalnosti sa poželjnošću istog.
• Fotografska oprema se uvijek pokvari dan prije važnog snimanja ili dan nakon isteka garancije.
• Oprema koja je kod kuće na probi savršeno funkcionirala, na mjestu snimanja neće raditi, ili je uopće neće biti moguće sastaviti.
• Ako slučajno istovremeno pritisneš dvije tipke na fotoaparatu da bi aktivirao neku funkciju, aktivirati će se ona funkcija koju nisi htio aktivirati.
• Svaki komad fotografske opreme se raspadne prije ili kasnije.
• Neispravni komad foto opreme proraditi će sam od sebe u trenutku kada ga doneseš u servis.
• Vrijeme se uvijek drastično pogorša kada dođeš na lokaciju snimanja.
• Fotoaparat koji je napravljen da ga budala može koristiti će samo budala i htjeti koristiti.
• Što se više funkcija traži od nekog fotoaparata, to će ih on lošje obavljati.
• Ako neki komad foto-opreme nitko ne koristi, za to postoji razlog.
• Autofokus uvijek prvo fokusira na ono što ne treba biti u fokusu.
• Svaka uputa koju daš ljudima oko sebe koja se može pogrešno shvatiti, pogrešno će se shvatiti.
• Svi imaju vremena i volje davati savjete koje nisi tražio. Nitko nema vremena i volje dati savjete onda kada ih sam zatražiš.
• Odradiš li predobro neki fotografski posao, očekivati će se od tebe da radiš samo tu vrstu fotografskog posla.
• Količina fotografija koje treba obraditi je obrnuto proporcionalna vremenskom roku u kojemu ih treba obraditi.
• Uspjeh se događa kad nitko ne gleda, a kad je klijent prisutan ništa ne ide od ruke.
• Kod fotografiranja grupe, naći će se barem jedna osoba u grupi koja je protiv toga.
• Kod fotografiranja grupe, uvijek će barem jedna osoba trepnuti prilikom okidanja.
• Kreativnost fotografa je obrnuto proporcionalna broju ljudi koji su uključeni u foto-projekt.
• Najvažniji detalj plana snimanja ima najveće šanse da bude zaboravljen ili zanemaren.
• Ako fotografski projekt koji kasni pojačaš dodatnim fotografima, kasniti će još više.
• Ako je za fotografski projekt potrebno "n" fotografija, biti će ih snimljeno ili dostupno "n-1"
• Nesreće na snimanjima se događaju kad dva fotografa nastoje biti previše kreativni u isto vrijeme.
• Što više bezveznih fotografskih poslova podnosiš, to ćeš više bezveznih fotografskih poslova dobivati.
• Najuporniji i najdosadniji klijenti su oni sa najmanje važnim i najmanje kvalitetnim fotografijama.
• Hitnost nekog fotografskog posla je obrnuto proporcionalna njegovoj važnosti.
• Telefon nikad ne zvoni kad nemaš fotoaparat u rukama.
• Koga želiš snimiti, tvrditi će da se ne voli snimati. Koga ne želiš snimati, gurati će se pred fotoaparat.
• U fotografiranje se uvijek bolje razumije osoba koja je ispred fotoaparata.
• Onaj tko o fotografiji zna najmanje, to zna najglasnije.
• Najgori fotografi najčešće zauzmu najbolja mjesta za fotografiranje.
• Fotografiranje koja zahtijeva veliku koncentraciju uvijek se događa u kaotičnom i bučnom ambijentu.
• Svaki put kad ti na pamet padne izvrsna ideja za fotografiju, otkriješ da je to već netko snimio.
• Moraš li nešto snimiti i to odgađaš dovoljno dugo, ima nade da će to snimiti netko drugi umjesto tebe.
• Veću popularnost kod ljudi ima fotograf sa boljim imidžem, a ne fotograf sa boljim fotografijama.
• Ako na fotografskom tečaju koji želiš pohađati ima mjesta za dvadeset ljudi, bit ćeš dvadeset prvi koji se prijavio.
• Što je foto-tečaj općenitiji, manje ćeš naučiti na njemu. Što je specijaliziraniji, manje ćeš ga moći kasnije iskoristiti.
• Fotografije koje su zanimljive fotografu, dosadne su publici.
• Sve vrste fotografija se mogu strpati pod razno.
• Bez obzira kakva bila fotografija, uvijek će se naći netko spreman da je pogrešno interpretira, imitira, ili vjeruje da je nastala prema njegovoj vlastitoj ideji.
• Ljudi koji si najmanje mogu priuštiti kupnju nove fotografske opreme, kupuju novu fotografsku opremu. 
• Ljudi koji si najviše mogu priuštiti kupnju nove opreme, kupuju rabljenu ili je posuđuju od drugih.
• Kada od skromne plaće napokon uštediš za fotoaparat, dobiti ćeš otkaz.
• Količina fotografske kvalitete na planeti je konstanta. Broj fotografa raste.
• Kada nešto snimiš netko će se buniti što si to snimio. Kada ne snimiš buniti će se što nisi.
• Najveća smetala na snimnajima su drugi snimatelji.
• U inače polupraznoj dvorani, jedini drugi prisutni fotograf će se gurati tik pored tebe.
• Razboljeti ćeš se ili ozlijediti dan prije važnog snimanja.
• Nakon savršeno odrađenog probnog snimanja, glavno snimanje će biti prepuno problema.
• Ne postoji toliko jednostavno snimanje da ga se ne može katastrofalno loše odraditi.
• Organizatori su skloni fotografske poslove proslijediti onim fotografima koji su ih najmanje sposobni obaviti.
• Bez obzira koliko dobro obavio neko snimanje i koliko dobre bile fotografije, naći će se netko tko nečime nije zadovoljan.
• Što više nastojiš snimiti lijepu fotografiju, to je vjerojatnije da će model zauzeti gluplju pozu.
• Oni koji najviše požuruju fotografa da im dostavi fotografije su oni koje se najduže čeka sa isplatom honorara.
• Oni sa najizdašnijim budžetima će fotografima nuditi najmanje honorare.
• Oni koji traže od fotografa da im snima besplatno, su oni koji će kasnije od snimaka najviše profitirati.
• Vrijeme potrebno da se popravi loše snimljenu fotografiju obrnuto je proporcionalno vremenu potrebnom da ju se snimi.
• Udaljenost od parkiranog auta do mjesta snimanja je direktno proporcionalna količini opreme koju treba prenjeti iz auta do mjesta snimanja.
• Uvijek ti treba više vremena da odeš na snimanje, nego da se vratiš sa njega.
• Čišćenje objektiva krpom će uprljati krpu, ali neće očititi objektiv.
• Pokušaj ispuhivanja prašine sa senzora samo će ubaciti na senzor još prašine.
• Širokokutni objektiv koji imaš na aparatu nikad nije dovoljno širokokutan.
• Teleobjektiv kojeg imaš na aparatu ne približava dovoljno.
• Nakon niza dana bez daška vjetra, biti će vjetrovito baš na dan kad snimaš dronom iz zraka.
• Brzina vjetra povećava se proporcionalno cijeni drona kojim snimaš.
• Vjerojatnost da se dron sruši ili da crkne radio veza raste sa neprohodnošću terena iznad kojeg leti.
• Baterija se isprazni do kraja samo onda kada nemaš rezervnu pri ruci.
• Svatko nastojanje da sam popraviš kvar na foto opremi samo će dodatno pogoršati taj kvar.
• Ako uspiješ sam popraviti jedan kvar na opremi, pokvariti ćeš nešto drugo.
• Što je kvar na fotoaparatu manji, to će serviser morati više raskopati fotoaparat da ga popravi.
• Niti jedan plan snimanja ne preživi susret s foto modelom i lokacijom.
• Na mjestima gdje je snimanje zabranjeno, provedba zabrane snimanja se kontrolira snimanjem.
• Nikada ti se ne sviđa fotoaparat koji si možeš priuštiti.
• Raskoš fotografskog studija je obrnuto proporcionalna stvarnim sposobnostima fotografa.
• Kvaliteta fotografa je obrnuto proporcionalna mogućnosti da ga se angažira za snimanje.

I na kraju famozni O'Tooleov komentar Murphyjevog zakona:
"Murphy je bio optimist!"

Male šale mogu izazvati velike probleme!

Međutim, postoje ljudi kojima je to zbog intelektualne potkapacitiranosti malo teže shvatiti.

Događali su se već slučajevi da su zbog nečijih šala, "prankova" i sličnih zafrkancija drugi ljudi nastradali. Ili u fizičkom smislu (ozlijede ili smrt) ili u društvenom (narušavanje ugleda u društvu, gubitak posla, razvod braka, pravni problemi isl.)

No očito se ne vodi previše računa o tome da danas lako dostupna AI tehnologija, odnosno umjetna inteligencija, u rukama izuzetno glupog i nepromišljenog čovjeka može biti itekako opasna stvar. Ne za onoga tko barata AI alatima za generiranje slika i videa, već za njegovu okolinu, odnosno druge ljude. Jer u vrijeme kada kada svi žive sa mobitelom pred licem, a u virtualnom prostoru interneta i društvenih mreža može se naći sve više i više AI generiranog sadržaja (bilo u obliku "video-klipova", bilo u obliku slika koje jako nalikuju fotografijama iako to zapravo nisu), ponekad je vrlo teško ili čak nemoguće razlučiti što je pravo, a što je AI generirano.

Naime, u zadnje vrijeme su se počeli pojavljivati AI alati i aplikacije kojima se, upravo zahvaljujući AI tehnologiji, može vrlo lako i bez imalo muke stvoriti fotomontažu (za što je nekad trebalo znanje rada u grafičkim alatima poput Photoshopa).

Takva AI tehnologija generiranja fotomontaža, odnosno deepfake, koristila se u situacijama kada se nekome baš zlonamjerno željelo napakostiti, nekoga diskreditirati, stvarajući lažne fotografije i videe (npr. situacija u kojma nikada nisu bili, ili izjava koje nikada nisu izjavili...), često u političke, propagandne i demagoške svrhe.

Međutim, počelo se događati da, upravo zahvaljujući AI aplikacijama za mobilne telefone, danas ljudi rade slične stvari iz puke zafrkancije, jer im je to "smješno i zabavno".

Pa se onda događa da netko namontira sliku ukućana, prijatelja, susjeda, kolege s posla ili nekog trećeg (slučajnog prolaznika, na primjer) u neku za njega vrlo nezgodnu situaciju ili lokaciju. Zatim tvorac takve slike ili videa iz zafrkancije to pošalje nekome, ta osoba to dalje proslijedi svojim prijateljima, pa se to dalje viralno proširi i zatim osvane negdje na internetu i društvenim mrežama - na kraju takva deepfake slika ili video može onome tko je na slici izazvati nezamislivo velike probleme, iako u startu nije bilo loše namjere, ali ni upotrebe mozga o mogućim posljedicama!

A onaj tko bude objekt takve AI generirane fotomontaže mora nekome dokazivati da je ta slika lažna, a što je ponekad nemoguće, pogotovo nekome tko vjeruje u onu da "slike ne lažu".

Deepfake AI slike mogu izgledati dovoljno uvjerljivo da ljudi povjeruju kako su zaista stvarne. Problem je tim veći što takve slike i video-klipovi često nisu označeni kao sadržaj generiran pomoću AI-ja, a vrlo često se dijele bez ikakvog konteksta. Zbog toga ljudi na temelju same AI slike ili videa olako donose zaključke. Dodatni problem je to što AI tehnologija stalno napreduje te danas stvara iznimno uvjerljive slike i video-klipove koje ni obični ljudi, a nerijetko ni institucije (bez detaljnih, gotovo forenzičkih provjera), ne mogu odmah prepoznati kao lažne.

Takve slike ili video-klipovi generirani pomoću AI tehnologije, čak i ako su nastali "iz šale", kao "zabava" ili "zafrkancija", u stanju su ljudima stvoriti velike probleme - ponekad i toliko ozbiljne da ta "šala" više nije šala.

Na primjer...:

Ako se neku osobu u realističnoj AI deepfake slici ili videu prikaže kako radi nešto potencijalno nezakonito, to može izazvati vrlo ozbiljne probleme, čak i ako je sadržaj lažan i napravljen iz šale. Ako takva AI fotomontaža ili video prikazuje osobu kako, npr. provaljuje, uništava imovinu, krade, zlostavlja ili ubija nekoga, sudjeluje u nasilju ili koristi nedozvoljene supstance, mogu reagirati policija ili druge institucije gonjenja (socijalne službe i sl.). Za osobu koja je iskorištena kao predmet takve AI foto ili video šale to može rezultirati privođenjima, ispitivanjima, pretresima i provjerama, a u nekim slučajevima i upisom u sustav kao "sumnjive osobe".

Ako se neku osobu u realističnoj AI deepfake slici ili videu prikaže kako sudjeluje na nekom prosvjedu, političkom skupu ili sličnom okupljanju, iako tamo nikada nije bila niti je politički angažirana, to također može izazvati vrlo ozbiljne probleme. Posebno je to osjetljivo u situacijama kada je prosvjed, u čiju je sliku ili video osoba umetnuta, ekstremistički, nasilan i/ili povezan s govorom mržnje ili drugim ilegalnim aktivnostima. U takvim slučajevima može se dogoditi da osoba, zbog nečije "šale", ima posla s policijom i drugim državnim institucijama, kao i probleme prilikom putovanja u druge države.

Ako se neku osobu u realističnoj AI deepfake slici ili videu, koja je u ljubavnoj vezi ili braku, prikaže kako s nekom drugom osobom (a ne sa svojim intimnim ili bračnim partnerom) razmjenjuje nježnosti ili čak i nešto više od toga, iako ta osoba to nikada nije učinila, takav sadržaj može rezultirati raspadom veze ili razvodom braka.

Općenito, sve takve "šale" mogu dovesti do toga da osoba koja je njihov predmet, ni kriva ni dužna, bude uvučena u ozbiljne i neugodne probleme. "Dokaz" u obliku AI generirane slike ili videa može se vrlo brzo, putem interneta i društvenih mreža, proširiti viralno, a čak i ako se naknadno utvrdi da je riječ o "samo šali“ ili "zabavi“, odnosno da su slika ili video lažni i stvoreni pomoću AI-ja, to neće poništiti već nastalu štetu.

Ta šteta može biti raznolika: narušavanje ugleda, stigmatizacija u društvu, disciplinski postupci, gubitak posla, razvod braka, javni linč na društvenim mrežama, cyberbullying, pa sve do primanja prijetnji nasiljem ili čak stvarnog nasilja.

Osoba koja stvori takvu "šalu“ zbog koje netko nedužan nastrada, može za to itekako odgovarati - npr. za klevetu, narušavanje ugleda, povredu privatnosti ili nedozvoljenu upotrebu osobnih podataka, s obzirom da u Hrvatskoj postojeći kazneni zakon i civilni propisi omogućavaju sankcioniranje zloupotrebe deepfakeova, i činjenici da legislativa postupno prepoznaje i regulira AI-generirane sadržaje te uvodi sankcije za njihovu zloupotrebu. Štoviše, u nekim drugim europskim zemljama, poput Francuske, Danske i Španjolske, već postoje ili se uvode posebne mjere protiv neovlaštenog dijeljenja AI generiranih sadržaja.

Jer kako je već rečeno, male šale mogu izazvati velike probleme!

Koja je razlika između Boga i birokrata?
Bog ne umišlja da je birokrat.

A birokrati se u današnje vrijeme često ponašaju kao da su "bog i batina", odnosno nekakav "vrhovni autoritet", prvenstveno po pitanju interpretacija raznih direktiva, uredba i zakona, a zatim i nametanja vlastitih ideja o tome kako bi ljudi trebali živjeti i funkcionirati, da apsolutno sve bude u skladu sa tim istim direktivama, uredbama i zakonima.

Štoviše, vrlo često se događa apsurd da birokratske interpretacije postojećih zakona - pogotovo kada su ti zakoni nedorečeni ili previše općeniti - budu izuzetno restriktivne. Umjesto da rješavaju konkretne i stvarne probleme, nerijetko prekomjerno reguliraju ono što uopće ne bi trebalo regulirati, stvarajući ljudima nepotrebne komplikacije i više problema nego što ih rješavaju.

Jedan od najpoznatijih primjera takve birokratske prakse je, naravno, GDPR - famozna Uredba o zaštiti osobnih podataka koju je EU nametnula svim državama članicama. Iako je GDPR donesen s legitimnim ciljem - zaštitom osobnih podataka u digitalnom okruženju - problemi nastaju jer se njegova načela često mehanički, po injerciji i bez konteksta primjenjuju i na područja na koja očito nisu bila primarno usmjerena, poput ulične i dokumentarne fotografije.

U praksi se već pokazalo da mnoga birokratska tumačenja GDPR-a, od strane AZOP-a i raznih drugih "GDPR eksperata", ne spriječavaju i ne rješavaju stvarne probleme krađe, curenja, preprodaje i zloupotrebe osobnih podataka. Umjesto toga, ta tumačenja često samo proizvode kaos, nameću nerazumna ograničenja i zabrane, te stvaraju probleme ljudima koji uopće nisu izvor problema - a sve to iz deklarativno "plemenitih razloga", koji u praksi vrlo često prerastaju u čistu birokraciju i birokratska pametovanja koja su sama sebi svrha.

Fotografija kroz prizmu birokracije

Kada se govori o fotografiji, ponekad se stječe dojam da se birokrati zapravo bave fotografijom, a da bi se fotografi trebali baviti birokracijom. Time se birokrati, a ne ljudi iz fotografske ili novinarske struke, postavljaju kao "vrhovni autoritet" u području u kojem često nemaju ni elementarna znanja, a kamoli praktična iskustva.

Iako sam GDPR u članku 85. predviđa iznimke koje se odnose na novinarsko izvještavanje, te umjetničko izražavanje, čini se da se te odredbe u praksi od strane birokracije ponekad tumače preširoko, mehanički, ili svode tek na puku formalnost.

Naime, prema dominantnim birokratskim tumačenjima, ispada da je gotovo svaka fotografija osobe automatski "osobni podatak", čak i kada kontekst i svrha fotografije to realno ne opravdavaju. Posljedično, dokumentarna i ulična fotografija se prema takvim preširokim i preslobodnim interpretacijama tretira kao nešto što se ne bi smjelo raditi bez prethodne privole svake prepoznatljive osobe u kadru, a što je u slučaju spontane, ulične i dokumentarne fotografije praktično neizvedivo.

Spontana ulična i dokumentarna fotografija, koja nastaje kao jednokratno bilježenje nekog trenutka i stvarnosti kakva jest, teško da se može usporediti s organiziranom, sustavnom obradom osobnih podataka, s obzirom da ulični fotografi i fotoreporteri ne vode baze podataka, ne profiliraju prolaznike i ne obrađuju podatke u komercijalne ili nadzorne svrhe. Oni dokumentiraju javni život u javnom prostoru. 

Identifikacija i stvarna obrada podataka

Često se zanemaruje ključna stvar da prema samim načelima GDPR-a, osoba na fotografiji snimljenoj na javnom mjestu nije nužno identificirana (ili ju je moguće indirektno identificirarati) samom činjenicom da se nalazi na slici. U velikom broju slučajeva takva osoba ostaje anonimna sve dok fotografiju ne prate dodatni podaci koji bi omogućili njezinu identifikaciju, poput imena i prezimena ili drugih konkretnih osobnih podataka, jer nikome na čelu ne piše tko je i što je, već ulična fotografija pokazuje samo da je netko u određenom trenutku bio dio javnog prostora.

Jednako tako, ulična i dokumentarna fotografija u pravilu ne predstavljaju "sustavnu obradu osobnih podataka“, osobito kada ne postoji baza podataka, evidencija osoba, niti svrha praćenja ili profiliranja pojedinaca. Unatoč tome, u praksi se birokrati ponašaju i prezentiraju kao da ulični fotografi vode svojevrsne "dosjee o građanima“, a što nema veze sa stvarnosti. 

Preventivna cenzura kao standardna praksa

U objavama u medijima se sve češće nameće svojevrsna "preventivna cenzura“, deklarativno radi "zaštite identiteta ljudi". To uključuje cenzuriranje lica, zamagljivanje registarskih oznaka i svega onoga što su birokrati proizvoljno proglasili osobnim podatkom, a koju smatraju "nužnom", jer svaku objavu unaprijed smatraju potencijalnom "obradom podataka".

Pri tome, jedan od najčešćih argumenata kojima se birokrati (i oni koji ih nekritički slijede) služe u opravdanju cenzure i ostalih restriktivnih tumačenja jest "prevencija moguće zloupotrebe". Drugim riječima, tvrdi se da bi se fotografije mogle zloupotrijebiti, pa se sam čin fotografiranja i objavljivanja a priori tretira kao sumnjiv.

No slijedeći tu "logiku" o "prevenciji zloupotrebe", moglo bi se jednako tako zabraniti predmete i alate svakodnevne uporabe, poput npr. čekića, jer se i oni mogu zloupotrijebiti - čekić sam po sebi nije opasan, već je opasna njegova zloupotreba, a društvo već ima zakone koji takvu zloupotrebu sankcioniraju, nakon što se ona dogodi.

Isto vrijedi i za fotografiju i fotografiranje. Fotografije same po sebi nisu opasne, a njihova eventualna zloupotreba već je itekako regulirana i kažnjiva postojećim odredbama kaznenog zakona, bez potrebe za "preventivnim" birokratskim intervencijama. 

Problem preventivnih zabrana

Zabrane ili ograničavanje nečega isključivo zbog teoretske mogućnosti zloupotrebe nije samo nerazumno, već i opasno, pogotovo kada zadire u ljudska prava. Sankcije bi se trebale odnositi na stvarno činjenje štete, nakon što je ta šteta učinjena, a ne na preventivno zabranjivanje i ukidanje legitimnih aktivnosti koje same po sebi nisu problem.

Štoviše, takav pristup stvara društvenu klimu u kojoj su svi koji nešto rade unaprijed osumnjičeni za nešto, te upravo oni koji ne rade ništa loše niti zlonamjerno snose najveće posljedice, dok istovremeno oni koji jesu problem zakone ionako zaobilaze ili ignoriraju. 
Birokratski apsurd u praksi

Kao ilustrativan primjer jednog birokratskog apsurda i gotovo fanatične opsjednutosti "zaštitom podataka", može poslužiti i situacija iz komunalne prakse - prema komunalnim propisima, u stambenim zgradama tijekom zimskog perioda mora na oglasnoj ploči biti istaknut raspored čišćenja snijega. Međutim, prema "stručnim mišljenjima" i tumačenjima AZOP-a, takav raspored ne bi smio sadržavati prezimena stanara "radi sigurnosti, privatnosti i zaštite osobnih podataka".

Rezultat je apsurdna situacija u kojoj se jasna zakonska obveza zbog birokratske interpretacije ne smije izvršiti na jednostavan i razumljiv način, već isključivo na birokratski - maksimalno zakompliciran. U suprotnom, taj isti birokratski aparat prijeti sankcijama. 

Ukratko...

1. Fotografija u javnom prostoru nije automatski obrada osobnih podataka!
GDPR se u pravilu primjenjuje samo kada postoji organizirana ili sustavna obrada osobnih podataka. Jednokratna, spontana ulična fotografija u pravilu ne ispunjava taj uvjet.

2. GDPR izričito štiti umjetničko i dokumentarno izražavanje
Članak 85. GDPR-a nalaže usklađivanje zaštite podataka sa slobodom izražavanja, uključujući umjetničko izražavanje. Ulična fotografija u to izravno spada!

3. Javna vidljivost ne podrazumijeva razumno očekivanje privatnosti
Osoba koja se nalazi na ulici, trgu ili javnom događaju ne može razumno očekivati istu razinu privatnosti kao u nekom privatnom i od pogleda javnosti zaštićenom prostoru. To je temelj dugogodišnje pravne prakse.

4. Zahtjev za prethodnom privolom uništava samu svrhu ulične ili dokumentarne fotografije
Ako je privola potrebna unaprijed, spontana fotografija prestaje postojati. Zakon koji se može primijeniti samo u teoriji, ali ne i u stvarnom životu, nije funkcionalan već besmislen zakon.

5. Dokumentiranje događaja u javnom interesu mora imati prednost
Snimke raznih prekršaja, nasilja ili drugih događaja od javnog interesa ne mogu i ne smiju biti zabranjene samo zato što uključuju prepoznatljive osobe. U suprotnom, zaštita osobnih podataka pod paskom GDPR-a postaje alat za prikrivanje društveno štetnog ponašanja, a koje ide na ruku onima koji namjerno krše zakon i prijetnja su društvu. 

Zaključak

GDPR sam po sebi zapravo čak i nije toliko problem koliko birokratski refleks da se zakon primjenjuje bez razuma, bez konteksta i bez stvarnog razumijevanja područja koje se regulira. Kada se zaštita privatnosti pretvori u preventivnu cenzuru, a sloboda izražavanja u administrativni rizik, tada zakon prestaje služiti ljudima i počinje služiti samome sebi. Štoviše, društvo u kojem se spontana fotografija tretira kao prijetnja, a birokratska interpretacija kao neupitni autoritet, nije sigurnije društvo već društvo lišeno jednog oblika slobodnog izražavanja.

Jedan je fotograf snimio na tisuće fotografija neposredno nakon drugog svjetskog rata, Leica fotoaparatom koji je oduzet jednom njemačkom ratnom zarobljeniku. Njegovo ime je John Baer, a njegove fotografije, oko 4000 negativa, povećanja i kontaktnih kopija, su otkrivene su tek nakon njegove smrti. Vrlo slično kao što je to bio slučaj sa fotografijama Vivian Maier.

The Unknown Photographer Who Got His First Camera From a German POW Soldier

Ako se netko slučajno pita zbog čega ovaj blog ima naslov "Fotografi svih zemalja, naoružajte se!", odnosno čime bi se to fotografi trebali "naoružati", naravno da se ne radi o oružju u doslovnom smislu, već o stvarima bez kojih nema prave, ozbiljne, smislene i odgovorne fotografije, niti fotografa.

Fotografi bi se trebali naoružati...

...Znanjem - Ozbiljan fotograf mora znati mnogo toga... od onih osnovnih stvari vezanih za fotografiju, fotografsku tehniku, estetiku, i slično, pa do onih vezanih za svoja zakonska prava i što učiniti kada ih netko krši ili pokušava uskratiti.

...Opremom - Dobra i skupa fotografska oprema ne čini nužno i dobrog fotografa. Ali bez fotografske opreme, koja je osnovni alat svakog fotografa, nema ni fotografiranja.

...Vremenom - Fotografiranje zahtjeva mnogo vremena. Planiranje, traženje kadra i dobrog svijetla, čekanje trenutka. Ozbiljni fotografi potroše sate i sate na nešto što se zapravo može sažeti u nekoliko djelića sekunde koliko traje prosječna ekspozicija prilikom stvaranja slike.

...Živcima - Od promašenih i propuštenih snimaka, i uvjeta koji otežavaju ili onemogućavaju fotografiranje, pa do susreta sa napornim ljudima koji fotografe vide kao dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu ili "vreće za udaranje".

I, da, sličnost naslova sa onim "Proleteri svih zemalja, ujedinite se!" je namjerna.