1

Nedavno sam naletio na još jedan europski konretnije francuski film novog datuma koji kao niti naši filmovi na ovim prostorima ne spada u razvikane pored šablonskog isticanja američkog šunda uglavnom. Kupilo me i navelo da pogledam isto ono što me vuče i kod naših-čisti umjetnički entuzijazam i pretendiranje realizmu života što i je poanta filma kao umjetnosti. To bi samo po sebi bio već dovoljan okidač za realizaciju gledanja makar i na totalno problematičnim i šugavim stranicama ali još jedna stvar je potencirala interes a to je što je kategoriziran kao satiričan film. Ako me uz prvospomenuti realizam nešto može kupiti da gledam onda je to satiričan koncept. Ali ima još jedna stvar koju sad moram iznijeti.

2

Jedna od prvih satiričnih stvari koja mi je ostavila izvanredan dojam bio je politički satiricom news bar nakon njega od iste te ekipice prime time a isotvremeno ili paralelno s time-dok još nije bio dostupan u kinima i na straming platformama naš domaći film "Svinjari" o kojem predočih post na blogspotu koga zanimaju detalji neka zapne ovdje malo definirano kao satira crna nadrealna apsurdna komedija koja stvarno i je i definitivno opravdava svrstavanje u taj žanr. Satira 

 

"Satira je književni oblik u kojem se ismijava pojedinac, skupina, država ili vlast. Često je korištena kao sredstvo političke borbe.

Satira je jedina izvorna rimska književna vrsta. Kvintilijan je rekao: Satura quidem tota nostra est (što u prijevodu znači: »Satira je, međutim, potpuno naša«)." 

3

Isto s wikipedije

"Hrvati su dali mnogo poznatih satiričara, tekstom i karikaturom."

Dijametralna suprotnost je očito u ne samim koncepima nego percepciji što je satira i što sapada pod taj isti žanr. Lomljenje od napada smijeha kao kod čistiih nepatvorenih komedija je irealno očekivati i s tom premisom se ne gleda taj žanr jedna je stvar to konstatirati a sasvim druga u tu kategoriju utrpavati film koji po fabuli i konceptima s time nema nekakve konkretne veze. Druga stvar je što "France" pretendira na satirične koncpete. Gledam film bitka je to da se to izbvuče ali previše ozbiljnosti istovremeno pokopava. 

4

Meta su političari EU raznorazni problemi koji su prvi objekt problematizacije i glavna referentna točka tog žanra i tu se vidi intencija da se to adaptira kao satiričan prikaz potrebe za senzacionalizmom i pažnjom samo što brzo počinje skretati u totalnu dramaturgiju i odvajati se od prvotne ideje da  se stavi u satirične okvire. Ili vjerovatno kod njih očito nemaju isti radar i kategorizaciju što satirična forma je u svojoj biti. 

"A celebrity journalist, juggling her busy career and personal life, has her life over-turned by a freak car accident."

Tko god me pratio na likvidiranom blog.hr-u i prati dalje na blogspotu zna da je sama ideja bloganja od prvog dana popularizacija domaće kinematografije. Glavna i jedina premisa bloganja je dati umjetničkim filmovima da dođu do izražaja i od toga nije bilo milimetar odstupanja. Ali vrijedi istaknuti i neki inozemni film ako vrijedi što je s ovim apsolutno slučaj, pa ću iskoristiti ovu platformu ovdje za te stvari da na blogspotu ne zatrpavam rubriku domaće kinamatografije i kazališta sa inozemnim projektima ovog tipa kad ne uključuje ni jednu stavku domaćeg filmsko, televizijskog, kazališnog materijala. 

Riječ je o filmu francuske kinematografije pored hiperreprodukcije američkih po televizijama slučaj koji dijele hrvatska i recimo francuska kinematografija je to da ne dolaze do nekog izražaja. Jedan od prvih postova na blogspotu zapravo je bio repriza zadnje objavljenog na blog.hr-u pred njegovo zatvaranje jedan iz serijala predstave "glumica" francuskog redatelja Pascala Ramberta i pobijanje kritičarskih nebuloza iz jednog prizemnog teksta. Ključna stvar je bila pobijanje dotičnog dripca njegovim oružjem izvrtanjem njegovih riječi na može li prizemnije svrstavajući trash tekst na poziciju na kojoj i treba biti. 

Elem kad se gleda usporedno europska kinematografija sa američkom umjetnost dominira u filmovima čak i onda kad imaju elemente sf-a da sad pošto još nisam reprizirao na blogspotu post o domaćem filmu "the show must go on" pa da se samo zbog toga ovdje ne vraćam na njega (ali obećajem da ću postove o njemu i tamo reprizirati!) radi se o sf konceptu ali u daleko realističnijem smislu od onoga što masa pod sf žanr podrazumijeva. Sad sam naletio na isto film sf koncepta ovaj put u francuskoj kinematografiji i opet najbliže moguće realizmu što me kupilo i oduševilo. Jebiga imam istančane kriterije u svakom filmu volim vidjeti realizam i umjetnost i voila-to i nađoh u ovom o kojem je današnji post. Bez da se ulazi u nekakve spojlove s wikipedie evo jednog malog fragmenta.

"In 2044, artificial intelligence (AI) has taken over most of the jobs in the world. Although AI is credited with saving the world by stopping climate change, it has a low opinion of humans, and deems most of them incapable of making rational decisions (or holding jobs that require advanced thought) due to their emotions. At the AI's suggestion, one such human, Gabrielle, agrees to undergo a process to purify her DNA, which should remove her strong emotions and make her eligible for better jobs. On a trip to the purification centre, she meets Louis, another candidate for treatment. They are instantly drawn to each other.

As part of the purification process, Gabrielle views memories of her past lives. Between purification sessions, Gabrielle is monitored by Kelly, an android who takes her to a mysterious nightclub which periodically switches between decade-based themes (i.e., the 1960s to 1980s)."

Godina je 2044 umjetna inteligencija je preuzela kompletnu kontrolu a što je posebno interesantno ni manje ni više nego nad ljudskim emocijama i životima. Nije to (više) samo stvar kontrole resursa poslova ekonomije nego izravnih ljudskih sudbina. Cura u filmu zapravo živi više reinkarnacija kroz različite vremenske periode. Početna monotonija je bila ono što je ubijalo interes za gledanje ali to je samo na početku kad je nešto ovako dramatično očekuje se zanimljiv napeti psihološki preokret. 

1. FILMSKI STUDIO

Koristi se kao prekretnica izmeu snimanja filma o snimanju filma da se odvoji snimanje od (adaptirane) realnosti kao pauza u igri između njenih reinkarnacija u godinama 1910 2014 2044-oj. 

U 1910. godini ona je uspješna glazbenica sa sređenim životom i sa mužem s kojim je bliska u smislu ljubavi a daleka u smislu onoga što je pravi život. Kroz sve 3 faze ključna je projekcija strahova i intimnih borbi. U 2014 je glumica u usponu u 2044-oj čuva kuću nekog bogataša. Zapleta i paralelnih tokova je puno i pravi sf je i u tome ne samo u kategorizaciji tako bliskoj našoj realnosti.

2.INCEL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

U istoj toj 2044. godini 30godišnji incel snima videe o svom gelipterstvu kod djevojki jer nikad nije ostvario vezu a seks je imao samo u snovima iz čega rezultira(ju) kojekakvi scenariji koji su realistični ali samo kao projekcija jer u stvarnom svijetu ne postoje ali su iznimno realni. Pištolj ubojstvo iz osvete hladnokrvna likvidacija igra....na povjerenje. Zbilja dolazi do momenta kad se mora zapitati zašto psihu otvara vrata igrajući na nekakvu kartu povjerenja a znalo se-premda je u sf-u bilo već puno preokreta i na prvu nepovezanih stvari da će situacija rezultirati masakrom? I to još najavljenim? 

3.UMJETNA INTELIGENCIJA KAO GENERATOR STVARNOSTI

Priča počinje u filmskom studiju iz kojeg se šalta u 1910. godinu u kojoj je ona popularna glazbenica. Ona od nekud zna lika koji joj pristupi a i on zna nju negdje iz Italije i tu počinje zaplet da ne otkrivam detalje sad. Stvar je zapravo u sadašnjosti u kojoj ona mora doći do posla ali kako sve kontrolira umjetna inteligencija....tu počinju stvari biti dramatične i sf-ovske do granica nesnosnosti.

Ona pretpostavljam ona kao jedna od njih milijun ne dolazi na klasičan intervju za zapolsenje kako je trenutna situacija nego je u crnoj sobi u izravnom razgovoru sa ai-em problem su sjećanja emocije sve što je u principu kod ljudi ono što nas svrstava u tu kategoriju. U poslovnom svijetu bilokoje vrste treba totalno amputirati bilokakvu ljudsku emociju i svesti stvar na apsolutnu mehaniku to je način da se bude produktivan u i uspješan u poslovnom svijetu 2044. Službeno program nazvan "čišćenjem DNK" projicirajući sve njene prošle živote od 1910 u kojoj živi život poznate glazbenice koji se radikalno mijenja do utapanja u poplavljenoj tvorinici lutaka preko 2014 sa trknutim psihom do današnjeg vremena ai-a koje je isto tako kako implicira scena u filmskom studiju koncipirano kao pogled u budućnost a ne sadašnjost trenutka. Ali zajednička poveznica su strahovi koje prolazi u sva tri vremena su različiti ali korijen im je samoća strah od samoće konkretno. Svaka od godina elem protagonisticu filma dovodi do osobne destrukcije 

-1910. Želi a ne može započeti novu vezu ima blokadu u glavi iz straha od potencijlne propasti što se realizira kad se oboje udave u poplavljenoj tvornici.

-2014.Period koji u kompletnom filmu najbolje i dočarava taj korijen straha od samoće. Tamo upoznaje paranoičnog incela s kojim ostvari neki fizički kontakt (jako daleko od intimnog iako je sve vodilo tome) nakon čega dolazi do preokreta u kojem se on transformira u psiho ubojicu koji mrzi djevojke jer nikad eto nije ševio osim u mokrim snovima pa tako i treba biti kučke jedne ako vas ne mogu imati sve ću vas pobiti. Tu su istovremeno isprojicirana dva tipa straha od samoće i od psihopatskog krkana koji joj prospe mozak.

-2044.Godina u kojoj su stvari eskalirale do ekstrema i nema više ni u promilu promila povratka na staro. Umjetna inteligencija je preuzela kompletnu stvar i izbrisala iz ljudi svaku emociju svačija se osobnost svodi na običnu mehaniku. Iako je sve vodilo tome da se svodi na antagonizam-bitka ljudi protiv svega toga ali unaprijed izgubljena. 

Nakon emotivnog loma stvar se vraća u realnost u filmski studio. Film kategoriziran kao SF i je SF ali tako blizak realnosti da nije isključeno da ispadne proročanski kao što je ispao i naš "the show must go on" 10 godina kasnije od snimanja. Elem scena na slici gore noćni klub već poprilično u glibu svijeta pod dominacijom umjetne inteligencije ona očajnički traži društvo još kompletno u tom ljudskom obliku traženja bliskosti dok su svi oko nje amputirani od bilokakve bliske reakcije. Ironija je da su izgubili sve oni koji su stvarno imali emociju ljubavi svijet se sveo na običnu mehaniku jebe se ljudima za ljude. 

Francuska kinamatografija kao i naša ima taj realizam što bi trebala i biti poanta filma kao umjetnosti i onda kad ima elemente sf-a a što je s ovim projektom realizirano. Ali zec je u još jednoj stvari-ipak postoji promil njene pobjede nad novim kreiranim sustavom to što se psihički slomi je indikator da u njenom slučaju umjetna inteligencija nije uspjela izbrisati ljudske emocije. 

Imao sam na blog hr-u u zadnjim periodima 2024 post o jednoj sasvim drugačijoj radio-drami od svih ostalih ranije objavljenih "slučaj P"

  Trowback na Alanfordofsku situaciju u filmu "zbog tebe" kadar "to se tako ne radi" urnebesna situacija neuspjelog pokušaja pljačke potencirane neočekivanom reakcijom mete napada. U biti zajebancija, neka vrsta satiricoma koja je i izvorno kao ideja bila da bude humoristična ali ima doticaja sa stvarnošću-u jednom pogledu ali o tome nešto kasnije. Uvodno da dam svoj osvrt na jednu bljezgariju koju sad ne mogu izguglat a ostala mi je negdje u arhivi sivih stanica. Elem referenca kritičarskog piskarala na baš tu scenu o kojoj je linkani post gore-svodeći istu na totalni promašaj jer eto klatež ne zna bolje nego srati kad ništa i ono najjednostavnije je kopča. Iako je scena u humorističnom tonu pozadina priče je poprilično ozbiljna i realna, a neočekivana reakcija cure koja je bila meta napada je iako skroz naskroz nevjerovatna potencijalno moguća iako su šanse za to promil. Ali poanta je stavljena na humoristički kontekst scene same koju treba i sagledavati kao oblik satire alanfordofske forme. A post koji je uslijedio spontano nakon njega bio je suradnja s Isabelči ja sam ideju inicirao ona potpisala i post je zapravo njen projekt u kreativnom smislu. Naša verzija je bila s namjerom eksperimenta i zabave ali i isticanja ozbiljnosti situacije koja je zakopana ispod tog humorizma. Na ovo se vraćam prigodno jer je "slučaj P" radio-drama o kojoj je večerašnji šou ima neke identične situacije kao u filmiću

S referencom na kratak film A produkcije nastalom izrezivanjem jednog filma iz omnibusa od 5 različitih a tematskih povezanih filmova u kojima je zajednička crta-ljubavni odnosi veze sex i sve što ide uz to. Podloga za tako nešto ne bi bila praktična da konkretno ta scena nema taj satirični alanfordovski faktor crnog humora i apsurdne situacije neočekivanih reakcija u kojoj Iva koja je meta napada wanabe pljačkaša ima totalno nečekivanu reakciju. Ali o filmu drugi put primjetili ste da reprizni postovi sa starog bloga ne idu nužno uvijek kronološki ali obećajem da ću poraditi na tome!

Imao sam na tom kokretnom mjestu i izdvajanje o drami samoj:

 "Jedan običan pokušaj pljačke trgovine pretvara se u nadmudrivanje dvoje promašenih studenata, psihoanalizu depresivnoga mladog čovjeka, pokušaj prikrivanja zločina, ljubavnu uvertiru i još koješta s neobičnim ishodom.
Dramski tekst Sonje Krivokapić neobična je dramska igra s naizgled običnim ljudima i situacijama ispunjena apsurdom i humorom. 
Igrali su: Frano Mašković, Iva Mihalić, Saša Buneta, Sreten Mokrović, Borko Perić, Tomislav Martić i Alen Šalinović
Redatelj: Petar Vujačić, tonmajstor: Miro Pijaca, glazbeni dramaturg: Maro Market"

  Jedan pljačkaš i vječni student.

studentica filozofije na 4.godini i zaposleica trgovine u kojoj se odigrava urnebesna pljačka

 Kao glavne uloge u urnebesnoj situaciji pljačke identične ni manje ni više nego Alanfordovskoj siutaciji. Elem drama pozivam na izdvajanje pola sata vremena da se kompletna presluša

 Tok  drame tok satire kreira urnebesne situacije i čiste neočekivane psihologiije likova prve minute izuzetno napete dok se u priču ne upletu i ostali likovi (potencijalni kupci) koji na neočekivan način svjedoče situaciji.