Fotografi svih zemalja naoružajte se...

Pojam "sharenting" dolazi od kombinacije engleskih riječi "sharing" (dijeljenje) i "parenting" (roditeljstvo), a odnosi se na pojavu gdje preponosni roditelji daju u javnost putem društvenih mreža gomilu informacija o privatnom životu svojeg djeteta, uglavnom u obliku fotografija i video zapisa, zbog osjećaja pretjeranog ponosa, potrebe da se privlači pažnja na sebe i svoje dijete, te pokušaja ostavljanja dojma na okolinu kako su oni "najsavršeniji roditelji koji su ikada postojali", a nijhovo dijete "najljepše", "najpametnije", "najsavršenije" i "najnaprednije" dijete na svijetu i okolici.

Uz to, takvi "sharenting" roditelji zapravo nisu svijesni da na takav način sami narušavaju djetetovu privatnost preko svake mjere, a paradoksalno je da upravo takvi koji s jedne strane redovito serviraju na instagram, facebook ili internet općenito svaki tenutak djetetovog privatnog života koji se događa u privatnosti unutar četiri zida (od toga što je jelo, što je pilo, gdje je bilo, sa čime se igralo, itd..), s druge strane histeriziraju, urlaju, prijete zvanjem policije ili se čak fizički razračunavaju, ako se dogodi da negdje na nekom javnom mjestu (gdje privatnosti nema!) netko njih i/ili njihovo dijete uhvati u kadar fotoaparatom, ili ako vide da je netko negdje nešto takvo objavio.

Također, zanimljivo je i koliko takvi roditelji troše vremena za naslikavanja, te a više brinu o tome da oni i njihovo dijete ispadnu savršeno na svakoj fotki za Instagram, umjesto da sa djetetom provode vrijeme i djetetu pruže kvalitetni odgoj kojim bi ga pripremili za život, odrastanje, te mu ukazali da ima i daleko važnijih stvari od naslikavanja selfija i lijepog izgleda. (Današnje generacije mladih čini se znaju sve o snimanju selfija, ali imaju prilično problema kad teba napraviti neku jednostavnu stvar npr. napraviti sendvič, promijeniti žarulju ili oprati veš, bez uputa s YouTuba, op.a.).

Apologeti takve sharenting prakse uglavnom se hvataju za floskule tipa da "roditelji na takav način pokazuju brigu i ljubav prema djeci", te da "rodititelji imaju kontrolu nad time što su objavili", a zaboravljaju da se svaki na internetu i društvenim mrežama objavljeni podatak i podijeljenu fotografiju ili video može bez problema, i bez njihovog znanja i "kontrole", dijeliti dalje, te čak u onim ekstremnijim slučajevima i zloupotrebljavati na više od nekoliko načina, a uslijed čega djeca mogu itekako ispaštati; lako može dogoditi da dijete jednog dana ima i neugodnosti, bude izloženo poruzi vršnjaka i okoline, ili se u onim rijetkim ekstremnim slučajevima mogu dogoditi i puno gore stvari (od krađe identiteta, bullyinga, pa sve do otmica i zlostavljanja).

Naravno, to ne znači da se ne bi smjelo baš ništa objavljvati, ali je velika razlika ako se radi o nečemu što se dogodilo na javnome mjestu, pa (je) javnost ionako ima(la) uvid u to, dokle god su snimke u domeni neke normalne dokumentaristike ili umjetnosti (poput npr. poziranja pored nekog spomenika ili zgrade, dječje igre, sujelovanja u nekoj predstavi za javnost ili jednostavno tek interesantni slučajni prolaznici u gomili drugih ljudi).

Glavno mjerilo bi trebalo biti, a i uvijek je bilo, da se na internet ne objavljuje ono što se ne bi davalo na uvid potpuno nepoznatim osobama. No kod različitih ljudi, su i različiti kriteriji, ali kod nekih, zbog pretjeranog ponosa i želje za pažnjom i lajkovima, očito previše labavi. Pogotovo kada se radi o poznatim osobama i "velikim zvijezdama"...

Postoji 5 kategorija vrlo problematičnih ljudi koje se gotovo svakodnevno može susresti. Na poslu, u susjedstvu, neke ponekad čak i u vlastitoj obitelji, a ima ih poporilično i na društvenim mrežama.

Iako se razlikuju po karakteru, ponašanju i načinu na koji zagorčavaju život ljudima oko sebe, imaju jednu zajedničku osobinu da je s njima vrlo teško izaći na kraj.

1. Prepotentni nesposobnjakovići

Sami sebe smatraju najpametnijim, najkorisnijim, najkompetentnijim i najskromnijim ljudima u svemiru i okolici, ali gdje god da se pojave i čega god se da prime to vrlo često pretvaraju u značajan problem za druge ljude.

Takvi se jako vole nametati drugima i gurati tamo gdje im nije ni mjesto, niti ih je itko tražio, samo kako bi se dokazivali i pokušali ostaviti dojam "pameti i važnosti", često u tu svrhu komplicirajući preko mjere u suštini vrlo jednostavne stvari, a zbog čega su često veći izvor problema, ometanja i iritacije nego stvarne pomoći.

Posebna zanimljivost ove kategorije ljudi je da (zbog vlastite prepotencije) ne postoji situacija u kojoj će priznati da su oni sami nešto pogriješili. Uvijek im je kriv netko drugi koji je ili "glup i nesposoban" ili ih "namjerno sabotira".

2. Lijene cijepidlake

Ovo su ljudi koji sami ne rade gotovo ništa, ili rade zanemarivo malo, ali zato imaju napretek vremena vrlo revno voditi brigu o svemu onome što rade svi drugi oko njih.

Čim se netko u njihovoj blizini uhvati nekog posla, pretvaraju se u "sveznajuće nadzornike" koji na sve imaju neki komentar, primjedbu ili zamjerku, i kojima ništa što drugi rade nije dovoljno dobro.

Ako se napravi brzo, napravljeno je "površno". Ako se radilo temeljito, onda je "predugo trajalo". Ako se napravilo na jedan način, trebalo na drugi način. Čak i ako je sve napravljeno dobro i prema standardima, oni će se truditi pronaći neku "grešku" i zamjerku, koliko god ona realno bila nevažna.

S druge strane, često ne trpe da njihov vlastiti  (ne)rad i učinak (odnosno nedostatak istog) budu predmet jednako tako revnih i detaljnih analiza.

3. Šarmantni seronje

Ovo je možda najnezgodnija kategorija jer ih nije uvijek lako prepoznati na prvi pogled.

Šarmantni seronje svoj imidž, društvene vještine i simpatičan nastup koriste kao alat da u startu pridobiju simpatije drugih, ali i kao svojevrsnu masku i pokriće za ponašanja koja bi inače puno brže bila prepoznata kao vrlo problematična.

Takvi mogu lagati, manipulirati, namjerno zavaravati, iskorištavati druge ili sabotirati posao, ali pritom istovremeno ostavljati dojam simpatičnih, pristupačnih i dobronamjernih ljudi.

A upravo kada naprave nešto vrlo loše, zahvaljući šarmu, lijepim riječima i simpatijama okoline vrlo često se izvuku bez posljedica, umjesto da odgovaraju za to što su učinili. Čak štoviše, nerijetko glume žrtvu, a pravu žrtvu pokušavaju prikazati kao "krivca".

4. Preosjetljivi glupani

Ovo je kategorija ljudi koji se osjećaju uvrijeđeno, obespravljeno, ugroženo ili čak "napadnuto" čim netko u njihovoj blizini kaže ili napravi nešto što im se ne sviđa.

Osim što im je vlastita komocija visoko na listi prioriteta, te im smeta ako je bilo što naruši, ne podnose ni najmanju kritiku, čak ni kada je potpuno opravdana. Šalu na vlastiti račun još manje. Sve doživljavaju kao osobni napad, a običan nesporazum ili situaciju u kojoj nešto nije po njihovom, su u stanju pretvoriti u dramu i galamu, uz velike količine ljutnje, durenja, i raznih drugih oblika emocionalnog prenemaganja. Otprilike u maniri malog djeteta kad ima tantrume.

Posebno je zanimljivo da što su takvi ljudi manje spremni čuti bilo kakvu kritiku, to su uvjereniji da je problem isključivo u onome tko ih kritizira.

5. Hiperaktivni idioti

Ovo su ljudi koji nemaju baš puno pojma o tome što rade i kako, ali zato ulažu ogroman trud da ostave dojam kako su iznimno radišni, korisni i angažirani.

Zbog (hiper)aktivnosti, sa strane na prvi pogled zaista izgleda tako, međutim, kada se pogledaju njihovi konkretni rezultati i učinak, često se postavlja pitanje bi li bilo bolje da se uopće nisu miješali?

Jer vrlo često problem koji su krenuli riješiti ostane neriješen, a uz njega se, zahvaljujući njima, pojave još barem dva ili tri nova problema. Uglavnom iz razloga što ne shvaćaju da je pametnije ne dirati u ono što ne znaju i ne razumiju.

Zaključak?

Ono što je posebno zabrinjavajuće jest činjenica da postoje i ljudi koji ne pripadaju samo jednoj od navedenih kategorija, već i oni koji su istovremeno u dvije, tri ili čak u svim navedenim kategorijama.

I naprosto bude nevjerojatno koliko su u stanju prozivesti problema i iritacije drugim ljudima u svojoj okolini.

Poznato je da kamere, snimanje, fotografi i snimatelji najviše smetaju kompleksašima, muljatorima i paranoicima, i da su te tri kategorije ljudi oni koji redovito na javnim mjestima maltretiraju fotografe i snimatelje, i prema njima se agresivno ponašaju kad god im se za to pruži prilika, tj. kada su u njihovoj blizini, a pogotovo ako snimaju nekeoga ili nešto, ili ako snimaju u njihovom smjeru.

Da netko spada u ove kategorije, otkrije se po nastupu takve osobe prema fotografima i snimateljima, a repertoar je uglavnom u rasponu od vikanja, omalovažavanja i sličnih "sraćkanja", pa do otvorenog fizičkog nasilja...

Ima i onih koji su istovremeno u više od jedne od te tri kategorije, a postoje i oni (relativno malobrojni) koji su van tih kategorija, ali slično reagiraju... 

1. Kompleksaši

Kod kompleksaša se uglavnom radi ili o prepotenciji, egocentričnosti, osjećaju vlastite velevažnosti i "superiornosti", ili pak s druge strane o nekakvoj lažnoj "skromnosti", osjećaju manje vrijednosti, kompleksima vlastitog izgleda isl.

Pa tako dotični...

• smatraju sebe toliko važnima da imaju ekskluzivno pravo određivati što tko oko njih (ne)smije raditi

• smatraju fotografe i video-snimatelje "manje vrijednima" i stoga "vrećom za udaranje"

• smatraju "neprihvatljivim" ili "zabranjenim" sve što im na bilo koji način kvari komociju.

• sve što im netko "krivo" kaže ili napravi je za njih "uvreda" ili "napad".

• smatraju sebe "normalnima" i "genijalcima", a fotografe (i općenito druge ljude) "nenormalnima" i "idiotima"

• tvrde da su "ružni/e" i "nefotogenični/e".

U ovoj su kategoriji razni "lokalni šerifi", "tatini sineki", "funkcioneri" i njima slični primitivci, koji misle da su "veličine", centar svijeta i da "drže boga za neku stvar", te zatim kojekakve "šmizle" i "posvuduše" koji ni na WC ne idu bez tone šminke.

2. Muljatori

Kod muljatora se radi o tome što bi upravo slika ili video mogli biti dokaz tih njihovih muljaža.

Pa tako dotičnima smetaju kamere jer...

• rade nešto što ne bi trebali raditi

• rade nešto ilegalno i protuzakonito

• nalaze se negdje gdje se ne bi trebali nalaziti

• u društvu su sa nekime sa kime ne bi trebali biti u društvu

• posjeduju ili prodaju nešto sumnjivog porijekla

• tražene su osobe od strane policije, interpola, tajne službe

U ovoj su kategoriji su oni od nevjernih bračnih partnera pa do pa do kriminalaca svih mogućih vrsta (od prometnih prekršitelja, preko prodavača ukradene robe pa do žešćih nasilnika)- općenito svi oni koji imaju "putra na glavi".

3. Paranoici

Smatraju da je svatko tko ima fotoaparat u rukama opasan za njih ili društvo, te da imaju isključivo  loše i zle namjere, a da je snimanje nešto najgore što se može učiniti čovjeku...

Pa dotični...

• vjeruju da svi snimatelji imaju isključivo loše i zle namjere

• sve što "institucije" plasiraju u javnost o "opasnostima" zbog snimanja nekoga ili nečega uzimaju zdravo za gotovo

• drže se isključivo negativnih stereotipa; za njih su svi snimatelji "voajeri", "pedofili", "teroristi" isl.

• uvjereni su da je svako snimanje priprema za nekakvu ilegalnu radnju ili sama po sebi ilegalna radnja

• vjeruju da je snimanje uzrok bolestima, smrti, nesrećama, siromaštvu itd...

• vjeruju da je svako snimanje "iskorištavanje", "zlostavljanje" ili "ugrožavanje privatnosti/ ljudskih prava"

• smatraju da će njihove slike "tko zna gdje završiti" i da će im se zbog toga "tko zna što dogoditi"

• smatraju da ih netko "uhodi" ili "špijunira" ili da "na njima zarađuje"

• smatraju da sve moraju znati i da za sve trebaju dozvole "da bi bilo sigurno"

• sebe smatraju ljudima koji će "spasiti" druge ljude od "zlih novinara, fotografa i snimatelja".

U ovoj su kategoriji su uglavnom razni dušebrižnici, "moralne vertikale", paranoični roditelji, ljudi slabijih intelektualnih kapaciteta koji nekritički prihvaćaju sve što čuju (pogotovo ako je to što čuju "opasnost"), i ljudi sa psihičkim poremećajima iz domene paranoje (od paranoika "vulgaris" pa do žešćih šizofreničara).