U zvijezdama piše

Imam u želucu jer mi je pukao želudac zbog velike konzumacije Brufena i Ketonala svjesna sam da mnogi misle da je puknuce želuca nemoguće ali vjerujte mi je, uz to sam imala i ulkusne rane na nogama pa su mi se vidjele kosti  sve to imam slikano i dokumentirano ali gadno je za vidjeti i zato neću objaviti jer nebih voljela da gledate živu smrt. 

Dodatak dijagnoze postaviti ću kasnije jer su mi dokumenti u ladici koja je dalje od kreveta.  Već skoro dvije godine ne mogu dalje od kreveta pa imam patronazu koja se brine o meni i mojoj hidijeni. Pola hrane ili više od pola nesmijem konzumirati,  sve sirovo mora biti prokuhane, ni ulja ni octa ni slano ni ljuto a od slatkog mogu samo biskvit mali komad. Kruh smijem jednu svitu (polubijeli), sokove samo negazirane. 

Kasnije da kasnije kada me se kreveta prebaciti u kolica onda ću dopisati dijagnoze pa ćete vidjeti da želudac može puknuti a zahvaljujući ljecnickom timu vi (ja) ste živi sa terapijom i redovnim kontolama. 

S obzirom na moje zdravstveno stanje moram paziti što jedem tako da sam si na malom štandu pored mosta kupila fine marelice pa ih imam još i za večeru. 

sam uživala vani jer me sin odveo na kavicu kada je promjenio povratnu ambalažu i moram priznati da mi je baš odgovarala nakon dugo vremena. 

Moli Vas da ne mislite da ja brišem komentare koje mi ostavljate ispod teksta jer volim komunikaciju a to Vam je većini dobro poznato. Drago mi je da sa meni dragim osobama mogu komunicirati ovim putem i nadam se da ćete naći vremena za za komunikaciju sa mnom. 

Svima želim da provedete divno večer sa onima koji su vam dragi.

Kako vi svojim ljubimcima pomažete da prebrode sparine, mazim ga mokrom rukom i pusem sa malim ventilatorom ali i dalje to nije dovoljno. 

na rehabilitaciji i moram vam priznati da mi je samo bilo ugodno osoblje a sve ostalo je sablasno, jednostavno odjel gdje možete samo razgovarati sami sa sobom ili svojom mislima s obzirom da je to odjel na kojem većina pacijenata leži pa ne možete komunicirati s nekim.

Znam da će te mi sada reći pa to je bolnica a ne pričaonica,  je to je istina ali isto tako nakon terapija kada završe jednostavno na tom djelu nemate nikoga s kim bi se mogli malo družiti jer većina je vezana za krevet. 

Osoblje je vrhunsko i pomažu koliko mogu, te se trude da pacijent ima ugodan boravak dokle god je tamo.

Vrijeme ako si iole malo pokretan ( u kolicima ) kao što sam bila ja možeš provesti na balkonu, dnevni boravak im služi za ukras jer iako postoji veliki stol nitko tamo ne jede,  nego ti simpatična kuharica donosi jelo u sobu. Dani naravno sporo prolaze jer terapije obaviš ujutro i onda kasnije nastaje tišina koja te ubija jer odjel postaje sablast.