U zvijezdama piše

Što  si mi podarila život na današnji dan, što si me pokušavala naučiti da život nije lagan ali je lijep onoliko koliko to sam poželiš da bude. Što si htjela da budem sretna ali ta sreća je nestala onog trena kad ja si ti prestala disati jer ti da ti si me jedina razumjela i pokušavala si mi pokazati radost života.

Anđele moj čuvaj me i dolje jer jedino si me ti iskreno voljela. 

Otišla je danas na mjesto gdje nema signala žena koja nikada nije imala dlake na jeziku, koja je svugdje i svima rekla ono što misli bez kozmetike,  bez cenzure a takvih kao što je bila Vedrana Rudan jako je malo.

Njenoj obitelji,  kolegama i svoj rodbini iskrena sućut. 

Možda griješim ali post ispod ovoga je anketno pitanje na koje nitko osim jedne osobe nije reagirao, vjerojatno su blogeri na ovoj platformi otišli na godišnji odmor ili im može biti nije zanimljivo anketno pitanje a ni komunikacija sa blogerima.

Žao mi je zbog toga ali kako je, tako je.

 Nadam se da će netko drugi postaviti kvalitetnije anketna pitanje jednom.

na rehabilitaciji i moram vam priznati da mi je samo bilo ugodno osoblje a sve ostalo je sablasno, jednostavno odjel gdje možete samo razgovarati sami sa sobom ili svojom mislima s obzirom da je to odjel na kojem većina pacijenata leži pa ne možete komunicirati s nekim.

Znam da će te mi sada reći pa to je bolnica a ne pričaonica,  je to je istina ali isto tako nakon terapija kada završe jednostavno na tom djelu nemate nikoga s kim bi se mogli malo družiti jer većina je vezana za krevet. 

Osoblje je vrhunsko i pomažu koliko mogu, te se trude da pacijent ima ugodan boravak dokle god je tamo.

Vrijeme ako si iole malo pokretan ( u kolicima ) kao što sam bila ja možeš provesti na balkonu, dnevni boravak im služi za ukras jer iako postoji veliki stol nitko tamo ne jede,  nego ti simpatična kuharica donosi jelo u sobu. Dani naravno sporo prolaze jer terapije obaviš ujutro i onda kasnije nastaje tišina koja te ubija jer odjel postaje sablast.

Za izlazak iz stana, ni u dućan nemam volje ići 

Za gledanje serija na kompjuteru, za čitanje omiljnih knjiga, za spavanje, za hranu ništ mi se neda osim razgovarat a to nemam s kim i zato mi je lijepo imat ovakav kutak jer mogu ispisati rije po rije  i tako razaznat svoje misli koje su razbacane u mojoj glavi onako kako njima odgovara, a ja ih moram dovesti u red jer ništa nikome nije u životu idealno pa tako ni meni.