U zvijezdama piše

preko tri anketna pitanja pokušati komunikaciju sa blogerima ali vidim i znam sada da većini Vas nije komunikacije samom ili nekim drugim blogerima koji su ovdje na platformi za koju se administrator  trudi da nam svima bude poseban osjećaj čitajući lijepe tekstove blogera koji su tu.

Možda sam trebala formulirati pitanje drugačije ili nešto drugo jer ni blogeri koji su mi se nekada javljali više mi se ne javljaju, vjerojatno nemaju vremena niti pročitati moj tekst, a komentar staviti ako želite. 

Ima i bilo je dosta zanimljivih blogera prije ove platforme čiji se ljudi trude da okupe bivše blogere na jedno mjesto i to čine dan po dan, pa se pritrpte malo jer i Vaš tekst  će doći na istaknuto mjesto i biti ćete glavna faca ove platforme kao što ste bili i na ugašenom servisu. 

Pišite kao što ste pisali tamo, komentirajte ono što odgovara i platforma u koju je uloženo puno truda i vremena biti će sa novim postom dana svaki dan, sa postom tjedna svaki tjedan, a i ona prva sa popularnim blogerima se lako može promjeniti, samo treba pisati i imati strpljenja jer admini ove blog platforme ulažu svoje vrijeme i trud da bi nama bilo lijepo i ugodno pisanje i komunikacija na ovoj platformi. 

Nadam se I starim i novim blogerima te njihovoj komunikaciji sa onima s kojima su komunicirali prije i s kojima ćete komunicirati ako želite, a naravno nitko nikoga ne sili da mora komentirati svaki tekst koji pročita. 

Uživajte u pisanju i djeljenju svojih misli. 

sam jer očekujem da ću ovdje komunicirati sa dragim blogerima kao na starom blogu, ali ta komunikacija se ovdje izgubila zato što rijetko tko ima vremena napisati i komentar na tekst a kamoli putem komentara i komunicirati s nekim.

Komunikacija se izgubila i u životu i na internetu. 

ali ne ide, kada izađem moram se brzo vratiti doma jer nemam snage nista vidjeti ni cuti oko sebe.
"Zašto se svega bojiš?" Pitanje je moga sina kada negdje izađemo dok je sunčano vrijeme.

Pokušavam ali ne ide, ne vjerujem nikome i nikada vise vjerovati neću, zelim biti sama ali to je nemoguće, a moj sin voli kada sam ja ljuta jer tada sam mu lijepsa no nasmijana.
Treba mi malo odmora od ovih zidova, od ljudi u mom okruženju, ali nemam kuda ni s čim otići i biti tamo gdje nikoga ne poznajem.

od kada sam se vratila iz bolnice promjenila sam se, ne izlazim jer se bojim ljudi, prometa.
Mjesečno jednom odem u trgovinu kupim potrebno, nitko mi u životu nije potreban osim moga sina kojem sam potrebana ja i jedino se zbog njega borim da ostanem prisebna.

Više ne vjerujem nikome jer toliko puta sam bila iskorištena da nema broja, udala sam se u inat nekome, trpjela uvrede i batine sve do rastave, upoznala sam muškaraca za kojeg sam po njegovom ponašanju mislila da sam dobila osobu za cijeli život koja zna voljeti i koji će biti uzor mom sinu, ali prevarila sam se.
Zbog njega ne vjerujem nikome više, gadi mi se i sama pomisao da sam mu podarila dvadeset godina. 
Unistio je u meni sve dobro sto je bilo, ali sretna sam jer sada vjerujem sama sebi i živim ne razmišljajući o muškarcu koji me je varao s kim je stigao, koji nikada nije bio iskren i kome sam bila potrebna samo kao bankomat da bi on mogao odlaziti drugoj koja je za njega gospođa sa velikim G.

Hoćeš li biti sretna? 
Možda hoću ako ce mi život biti bajka i zivim u dvorcu okružena onima koji me vole. 
A ja Vas, da Vas pitam hoćete li Vi, da Vi biti sretni što sam dio Vaših gena?

Sada uživam u svojoj slobodi, knjigama, pisanju i iskrenim osobama koje samnom komuniciraju na daljinu.