Nestao sam bez traga, ostao sam bez glasa,

Treperim, ne očekujem i nema mi spasa…

Pojavljujem se gdje se ne pojavljujem i guram se gdje mi mjesto nije, 

A to nisam radio prije.

Nestao sam kao dan u noći, kao rosa u desetom satu,

Ne odajem sklonište ni sestri ni bratu,

Samo ću se povući u svijet kojega do sada nisam vidio

A već smo intimni, već mi se svidio,

Potresen kratkom veljačom; oduvijek je bila nekako čudna,

Ne sjećam se kad me je toliko držala budna.

Pojavljujem se gdje su dani odbrojani, a opet nisu isti,

Računi plaćeni, računi čisti.

Čekaj da namistin kosti,

Trni mi kroz livu nogu
Šušta bi me mogla bosti.
Al dobar san fala Bogu. 

I ovi me lakat žica,
Opusti se kad zagrije.
Vidi naboranog lica
Ma se isto puno smije. 

Side vlasi padat krenu,
Ne češljan se nema šanse!
Neću ćale, imam mrenu
Ja u trendu i ne dan se! 

Ne zatvaran više škure
Neka misle bol ne boli
Jaučemo po dvi ure!
Dvoje staraca se voli! 

Ušli smo u nika lita,
I živi se tako - tako!
Sve je manje našeg svita
Ma ja neću krepat lako.

Ušli smo u nike dane,
Fali svitla kad zasivi
Ako boli kad osvane
Znači da smo dalje živi. 

Još uvijek me rasplače svaki tužni film,
Nekad bi htio da mi je srce hladan lim,
Pa da ne gledam na stranu na koju gledaš,
Da budeš mi uzor, uzimaš a ništa ne daš. 

Ko mjesto zločina naša je zamišljena kuća.
Za disati isti zrak, premala su pluća.
Postoje ljudi sa greškom kod zaljubljivanja
Taj sam i ja, riješen svakoga uživanja. 

Ne može nikada dan, zadržati noć,
I neću te uzalud čekat kad nećeš doć,
Šećer i sol se isto tope u vodi,
Jedan ti iskrivi lice, a drugi ti godi!
 

Pod okom, tamni obris suze,
Kažu ljudi, to je želja bila
Koga je to sreća ostavila?
Tuge ko vojnici rovom puze,
Sve dok metak ne ispale,
Pa likuju pa se svijetom hvale! 

Branio sam zadnjim dahom...
Al se uvijek nekako provuče
Preko nema, kad crtu povuče.
Branio sam i rekao svakom
Neće tuga na mojega brata
Al ušla je na velika vrata... 

Tim istim vratima jako zalupim
I biram hodati u cipelama skupim,
Da me odvedu gdje sunce sja,
I smijemo se i ti i ja...

Dan mi se igra sa živcima,

Ja među nepoznatim licima,

Tjeskobarim sumaglicu skroz

Ja sam neki novi Josip Broz.

Al ne od onih Brozovih vrstan.

Ja sam novi novonesvrstan!

Pjevam bez sluha iz crijeva,

Nemate pojma tko me odjeva!

Roba s potpisom svih osmaša,

E to sam u kutu ormara pronaša.

Jedva suzdržavam suzdržanost!

Ja se nisam vezao pa sam gost.

Proljeće u početku, to je krivica svega

Još negdje u zavjetrinama ima snijega.

Najbolje se zabaviti nečim da me prođe

Jer meni u ljenčarenju tako svašta dođe.

Mogao bih pobijesniti kao bijesan pas,

I onda svima reći sve u glas…