Nachtfresser

Vremenski pakao traje i  to ne možemo promijeniti, samo snalaziti se.

Djevojačka berlinska družba je tu i valjda se snalazi, auto bi morao biti spas i bijezi na more. Kći prijatelja(17) i očito jedna od predvodnica teama prošle godine je bila jedna od onih radikalnih zelenih aktivistica, ove godine sam u berlinskom stanu primijetio natpis "Feminizam ili tučnjava". Frknula je nosom kad sam spomenuo da u DB  potkrovlja imaju staru funkcionalnu klimu i mogu je koristiti, kolegica je rekla kratko, vidjet ćemo, bazična demokracija na djelu.

Imam doma četiri različite džepne svjetiljke, evo mi je i zadnja od njih kapitulirala, jučer sam nabavio petu, samoodrživu, na principu dinama punjenje, i ja sam eto zelen ponekad, znajući sebe brzo ću je razvaliti. 

Jučer sam čekajući kod Lidla primijetio da su prozori našeg potkrovlja zarvoreni, nije bilo ni auta, smeće uredno zapakirano smo pokupili na dogovorenom mjestu, budući da ne koristimo spremnike gore, sve po dogovoru.

Djeca funkcioniraju, mi pucamo, isforsirao nas praznik koji pada eto baš u subotu u  bogobojaznoj zemlji, najgora kombinacija.

Javio se prijatelj Matija iz Berlina, prenos uživo, puši se trava u parku ispod zgrade u kojoj je stan s balkonom kojem sam ovdje posvetio čitav berlinski post, i Matiji se sviđa lokacija, a i stančić po postu i priči pa je eto skoknuo, on je 18 noći tamo.

Marx je šprdao Hegela kao najjačeg predstavnika idealizma, čovjeka kojem je toliko dugovao, pojednostavivši do kraja njegovu filozofiju, po njoj kobajagi čovjek nije ono što jest, nego svoja slika u zrcalu. Moramo pojednostavljivati stvari da ih shvate i Trumpovi birači, ali zbog ruganja slabostima umiru i postojane ljubavi. U konačnici se s jednim od svojih učitelja poigrao i vjerni Žižek izokrenuvši mu poznatu misao;"Filozofi su svijet samo različito tumačili, radi se na tome da se ispravno protumači"

Drugarica i njena bivša učenica su cjelodnevnom akcijom nakon nuŽnih  zidarskih radova napravile vizualno čudo od do prekjučer tužnog prostora.

Stan sad ima smisla kao hegelijansko zrcalo njihovog rada.

 Vratimo se na u prošlom postu najavljene mlade berlinske gošće. Do pola sata prije dolaska  nismo znali kako i kada stižu, a onda SMS, sve cool.

Nije cool što mi opet guta dio napisanog post, koji neću ponavljati.

Cure su smještene, djeluju izuzetno mlado, vozile su noć, dvije koje su došle preuzeti ključeve izuzetno simpatične, sve ostalo što nema veze s tim, uključujući ovaj post, koji pišem, i nestaje na prekide, sranje.

Zato, što bi napisao u Vjekopisu na kraju dana Juraj  Dobrila, svršavam.

,,

Danas smo Jin i ja cijeli dan sami u dvoje, drugarica radi gore u užarenom potkrovlju. Jučer sam i ja bio gore i poludio, te je jednoglasno zaključeno da je bolje da smo Jin i ja daleko. Naime slučajno sam primijetio da osim u dnevnom boravku nigdje nema struje, uspostavilo se da je majstor ličilac sve temeljito pripremio za krečenje danas, skinuo i vrata, a ne kako smo mislili da smo se dogovorili, kad odu kćerka berlinskih prijatelja i još četiri cure, koje bi trebale doći sutra, konjuktiv drugi jer nam ni s mladima baš ne ide komunikacija.

Jučer se potvrdilo da nisam baš za druženja s ljudima, danas pak da mi baš ne leži ni samoća. Startao sam jutros novi nesuđeni post s youtube verzijom "Besmrtne pjesme" Mike Antića, koju, kako sam primijetio, često recitiraju na sprovodima i komemoracijama za umjetnike. Brzo sam prepoznao realnu mogućnost gušenja od patetike pa sam obrisao post, ali je osjećaj ostao. 

Zarim sam naletio na poluzaboravljeni youtube kanal pun videa mlađahnog Jina, razigranog, rep stalno radi, radoznalko u čuđenju i otkrivanju svijeta. Sad kad ga je dobrano otkrio, umotan i nezainteresiran na slici čeka ujutro moj povratak s bacanja njegovih govana.

U stvari mi to potkrovlje sređujemo nakon već zaboravljenog iseljenja najvažnije u svrhu prodaje ne bi li pokušali kupiti u Berlinu stan od 20 i nešto kvadrata poput onog opisanog u jednom berlinskom postu.Život na dvije lokacije poput onih June Newton ili Hundertwassera mi je ideal za bijegove u bezdušnom kapitalističkom sustavu, a i kao što sam primijetio nije loš ni za anonimno umiranje neznanca tko zna od kud došlog.

Često se sjetim iščuđavanja prve susjede pokojnog oca s djedovine koju je star i bolestan raskućio, jeftino dao sveprisutnim lešinarima, kako je tako malo ljudi došlo na sahranu,  a došlo je baš svo drugaričino i moje riječko društvo.

Ne volim baš Štulića, no nekako mi jutros prvi izbor bila njegova "Bankrot mama", zaboravio sam da je fannatik blokirao dijeljenje pjesama običnim smrtnicima. Zamjena koja mi je bila drugi izbor, samo zato što je Štulićev naslov aktualniji, je svakako vrijednija pažnje od njegovog prenemaganja.

Prednost boravka u Berlinu je bila što tamo naprosto nisam imao vremena za pratiti aktualna događanja. Opet me šokirala jedna vijest koju većina is(p)ranih hrvatskih mozgova neće ni shvatiti : Vježba usporavanja interneta. Prije desetljeće i pol smo glasno upozoravali kao politički pirati na namjeru vladajuće klike  naplate brzine interneta, odnosno brzi internet samo za bogate i borili se protiv toga, alarmirali javnost. Sad se pod svima prihvatljivim izgovorom, jer patuljci pojma nemaju, provodi prva masovna vježba tehničkih mogućmosti selektivnog usporavanja prijenosa informacija. Narod puši sve za mantru sigurnosti.

U Rijeci cvjeta dječji turizam, daj što daš, samo da se rupe kako tako popune, svi dušebrižnici nikom ponikuše.

Sve je stvar perspektive, osim mog egzaktnog prijetećeg bankrota zbog strujnih računa, micro...

...ili macro (čekajući zeleno na semaforu).

Umjesto epiloga...

Država čiji sam bio stipendist je bila loša i morala propasti, današnji svijet je mnogo gori...

Suma summarum lud sam, ništa ne ide od ruke.

Vijesti iz nesvijesti, Batine zbog  pentagrama,  ne mogu vjerovati, gradonačelnica osuđuje nasilje kao način rješavanja problema, ha, tu zbilja ima problema. Jučer se nisam usudio ni napisati, izložba Marine Abramović je puna pentagrama, valjda je zato zabranjena mlađima od 16, a pentagramje kako očito podučavaju djecu u Sinju simbol Sotone osobno. Dosjetio sam se kako Marinu ipak predstviti našem pučanstvu, i mi Irfan view za trku imamo, pentagram je ovo zvjezdasto što se samo nazire.

Prazneći potkrovlje u kojem bismo trebali imati mlade gošće, pored zbirki raznovrsnih rizli, koje ću ostaviti, možda im zatrebaju i pljoski, našao sam Nikon identičan ovom kojeg koristim, ali čitavog ekrana, pokušao ga osposobiti, javlja da su nove baterije prazne i gasi se. To mi je bio izgovor za sići do Korza i uloviti par motiva.Nitko ne želi staviti čitav ekran na funkcionalni fotić, kažu, za svaki Nikon kvar mora se slati u Zagreb.

Inače nakon povratka gospodin Keka na trenersku klupu i moje društvo je aktiviralo navijanje za Rijeku. Pogled na mural i nebodere iz mog vrta.

Preksinoć smo imali glazbu s računala u vrtu od Cohena nadalje, fotić me uspješno iznenadio, u momentu kad ni ja nisam jasno vidio u mraku drugaricu pri fotografiranju, on jest.