Pokušavam se skulirati i na balkonu nakon tuširanja uživati u sitnicama, najstarijim tenisicama, koje se tek počinju odljepljivati i najnovije dobivenim hlačama ala Peovićkine iz prethodnog videa.
Slika 1
Iritiraju ljudi koji nas pokušavaju spustiti na zemlju, a posebno oni koji se fatalistički postavljaju prema mom prijatelju.
Slika 2
Radije guštamo s prijeteljima nego polemiziramo s drugarima "s naše strane bande".
Slika 3
Jedan je poput goluba kad igra šah, posere na kraju izgubljene partije/polemike i priča svima kako te dobio.
Slika 4
Nikon nakon duge apstinencije opalio za vrijeme visinske šetnje snimak, lijepo je svjedočiti nemogućem.
Post je trebao biti o jučerašnjoj idili, danas lahko raznesenoj.
Slika 1
Idile su krhke kao i ljudi, samo fotke ostaju i varavi doživljaji.
Slika 2
Povratnica iz inozemstva planira započeti novi život kao turistički vodič, ja sam idilu tog zanimanja srećom još kao student iživio, drugarica jučer pronašla sad povijesnu značku, i nekad najbolju agenciju su uništili.
Slika 3
Zato ne vjerujem u idile i lažni red, draži su mi kaotični zidovi i trafo stanice pokraj kojih svakodnevno prolazim.
Slika 4
I oproštaji od dana večernjim šetnjama, drugaricu treba motivirati definiranjem smisla i cilja, mene ne. Ja sam l'art pour l'art tip.
Skoro bez konkurencije najzanimljiviji tekst prošle godine na portalima koje pratim je bilo jedno otvoreno pismo Susjed, imamo problem! Tekst je na njemačkom pa ću vrlo kratko po autorici skicirati bit problema, a to je kršenje obećanja anonimnosti koje pruža milijunski velegrad.
Slika 1
Dok je žurno bacala smeće jureći na posao srdačno joj je prišao nepoznati "Mittelschichtsdaddy", tatica iz srednjeg sloja iz jedne knjige uspješnice, sredovječni muškarac koji ima rješenja za sve probleme. Predstavio se, ona je tek nedavno doselila, on je eto direktno u stanu preko puta, pa ne može ne primijetiti kako ona uvijek u žurbi navlači i otvara zavjese, on je često na dužim poslovnim putovanjima, tu večer putuje pa je smislio da svaki put kad ga nema stavi zastavicu na prozor, ne bi li se i ona ugodnije osjećala. Ništa joj nije bilo jasno, on ju je na kraju srdačno pozdravio zadovoljan što su se napokon upoznali.
Slika 2
Tek na putu na posao joj je prosviralo i najprije je bilo lagano sram, ona naime često protrčava kroz stan gola, nemarna je pri navlačenju zavjesa, a na trećam prozoru na kosom zidu niti ih nema, da bi nesmetano mogla uživati u pogledu na nebo. Uostalom stanar prije nje uopće nije imao zavjese!
Slika 3
Slijedila je urnebesna racionalizacija:
1.On vjeruje da zavjese navlačim samo da me on ne vidi.
2. On vjeruje da zavjese ne navlačim da me on vidi.
3.On vjeruje da ja ne znam da bi me on mogao vidjeti.
4. On vjeruje da se želim/moram/trebam zaštititi od njegovog pogleda.
5. On vjeruje da je bolje da mi u lice kaže da me može vidjeti i da će zato radije stavljati zastavicu.
Ili ipak druga mogućnost:
6.Ti vjeruješ, da ti ja vjerujem, da nisi tu, kad tvoja zastava visi vani, iako si ti tu. Nadaš se da neću navlačiti zavjese, tako da me ti bolje možeš vidjeti.
Autorica je u trenutku bijesa i nemoći odlučila to kanalizirati otvorenim pismom u uticajnom mediju tim više što je prijateljice redom podržavaju, a prijatelji većinom ne razumiju u čemu je problem. Mene je čak nasmijalo nakon tako racionalne analize autoričino opisano iracionalno osvetničko reagiranje pri luftanju stana, pokazivanje srednjeg prsta prema izvješenoj zastavici tu večer :D
Jučer bili na oradi u gostima, predjelo hobotnica na salatu, nijedna fotka nije uspjela. Poslije zajednički odlazak na drugu pseću plažu, Jin u moru sigurniji nego ikad, tamo sam tek otkrio da se kotačić na olympusu pomakao na funkciju za koju zbilja ne kužim čemu služi.
Slika 1
Danas dva bezuspješna odlaska u grad na šišanje, svi su ludi za frizerkom Meri, koja se vratila s godišnjeg.
Slika 2
U njemačkoj valjda najmanjoj pokrajini mladi perspektivni fašist dobio izbore. Sad je zbilja gadno kad i Ameri i Rusi financiraju iste ultranacionaliste, a kancelar gluplji nego što ga je navodno Merkel svojevremeno opisala i privremeno mu usporila karijeru, forsira nepopularne reforme uoči lokalnih izbora.
Slika 3
Narod ko narod, puši populizam, a i nema nekog izbora, najčišći u mozgu, potpuno isprani, homoseksualci i obrezani su krivi za sve.
Slika 4
Drugo nerezonsko spuštanje u grad, po neutralnom mirisu pogađam da će se cura naći s prijateljicom.
Danas smo Jin i ja cijeli dan sami u dvoje, drugarica radi gore u užarenom potkrovlju. Jučer sam i ja bio gore i poludio, te je jednoglasno zaključeno da je bolje da smo Jin i ja daleko. Naime slučajno sam primijetio da osim u dnevnom boravku nigdje nema struje, uspostavilo se da je majstor ličilac sve temeljito pripremio za krečenje danas, skinuo i vrata, a ne kako smo mislili da smo se dogovorili, kad odu kćerka berlinskih prijatelja i još četiri cure, koje bi trebale doći sutra, konjuktiv drugi jer nam ni s mladima baš ne ide komunikacija.
Slika 1
Jučer se potvrdilo da nisam baš za druženja s ljudima, danas pak da mi baš ne leži ni samoća. Startao sam jutros novi nesuđeni post s youtube verzijom "Besmrtne pjesme" Mike Antića, koju, kako sam primijetio, često recitiraju na sprovodima i komemoracijama za umjetnike. Brzo sam prepoznao realnu mogućnost gušenja od patetike pa sam obrisao post, ali je osjećaj ostao.
Zarim sam naletio na poluzaboravljeni youtube kanal pun videa mlađahnog Jina, razigranog, rep stalno radi, radoznalko u čuđenju i otkrivanju svijeta. Sad kad ga je dobrano otkrio, umotan i nezainteresiran na slici čeka ujutro moj povratak s bacanja njegovih govana.
U stvari mi to potkrovlje sređujemo nakon već zaboravljenog iseljenja najvažnije u svrhu prodaje ne bi li pokušali kupiti u Berlinu stan od 20 i nešto kvadrata poput onog opisanog u jednom berlinskom postu.Život na dvije lokacije poput onih June Newton ili Hundertwassera mi je ideal za bijegove u bezdušnom kapitalističkom sustavu, a i kao što sam primijetio nije loš ni za anonimno umiranje neznanca tko zna od kud došlog.
Često se sjetim iščuđavanja prve susjede pokojnog oca s djedovine koju je star i bolestan raskućio, jeftino dao sveprisutnim lešinarima, kako je tako malo ljudi došlo na sahranu, a došlo je baš svo drugaričino i moje riječko društvo.