Nevjerojatno. Nema kraja čuđenju ljudske zatupljenosti i diktiranim histerijama!

Uđeš u taj Louvre u Paris-u svi odmah pred Mona Lisu.

-Wauuu...

Mona Lisa: mala slika, 77 × 53 cm, iza debelog neprobojnog stakla, 

okružena stotinama ljudi koji drže mobitele.

Kad staneš u dvoranu Louvrea, vidiš gotovo apsurdnu situaciju:

*****************************************************************************************************************************

Svadba u Kani: gotovo 10 metara široka, s oko 130 likova, remek-djelo venecijanskog slikarstva – 

a mnogi je jedva pogledaju.

Zašto?

1. Krađa 1911. godine
To je možda najvažniji razlog. Talijan Vincenzo Peruggia ukrao je Monu Lisu iz Louvrea. 

Dvije godine nitko nije znao gdje je. Novine diljem svijeta svakodnevno su pisale o toj krađi. 

Odjednom je slika postala svjetska zvijezda.

2. Leonardo da Vinci
Leonardo je već za života imao gotovo mitski status – genij koji je bio slikar, izumitelj, 

anatom, inženjer i znanstvenik. Sve što je naslikao automatski je dobilo posebnu težinu.

3. Tajanstveni osmijeh
Ljudi vole misterije. Stoljećima raspravljaju smiješi li se, je li sretna, tužna ili ironična. 

Psiholozi su pokazali da se izraz lica doista može činiti različitim ovisno o tome gledaš li oči ili usta.

4. Malo sačuvanih Leonardovih slika
Leonardu se pripisuje tek petnaestak do dvadesetak dovršenih slika. Svaka je zato iznimno vrijedna.

5. Mediji i pop-kultura
Andy Warhol, reklame, filmovi, crtići, parodije, majice... Mona Lisa postala je simbol umjetnosti općenito. 

Čak i ljudi koji nikad nisu bili u muzeju prepoznaju je.

A je li najbolja slika u Louvreu?

To je potpuno druga stvar.

Mnogi povjesničari umjetnosti smatraju da su po monumentalnosti, kompoziciji ili tehničkoj 

izvedbi jednako vrijedna ili čak impresivnija djela:

Veroneseova Svadba u Kani

Delacroixeva Sloboda vodi narod

Géricaultova Splav Meduze

Davidova Krunidba Napoleona

Mona Lisa nije najveća, nije najspektakularnija niti tehnički "najkompliciranija" slika u Louvreu.

Njezina slava nastala je spojem Leonardova genija, povijesti, krađe, medija i psihologije mase.

Možda najbolji primjer je upravo dvorana u Louvreu: stotine ljudi stoje u redu da fotografiraju sliku manju od televizora, 

dok se iza njih nalazi Svadba u Kani, golemo remek-djelo gotovo 170 puta veće površinom,

Svadba u Kani (The Wedding Feast at Cana / Les Noces de Cana)

Autor: Paolo Veronese (Paolo Caliari)

Naslikana: 1562.–1563.

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: (6,77 × 9,94 metra)

Površina: oko 67 m²

Lokacija: Louvre, Pariz – visi točno nasuprot Mona Lise.

...koje mnogi ni ne pogledaju. To pokazuje koliko na naš doživljaj umjetnosti utječu priča, simbolika i kulturni status, 

a ne samo ono što je naslikano na platnu.

Makar meni i po meni ima i novovjekovnih majstora koji jako dobro izražavaju svoju impresiju...ekspresiju.

Ulje na platnu

"Šalteruše naših prostora"

autor: Goran Bujišić Bujša-akademski slikar-N. Sad

Prolog

Pfuuu, hmm, hmm, n'da...već mi prst po tipkovnici klizi, a ne znam kak da počnem.

Imal sam nit misli jutros u glavi, pa sam malo istražival pojmove, ono da mi se 

skristalizira u glavi. Jedno drugo gradi nadgradnje. Evo, već je malo bolje.

EQ - emocionalna inteligencija

Emocionalna inteligencija (EQ) je sposobnost da prepoznaš, razumiješ i 

upravljaš vlastitim emocijama, 

ali i da prepoznaš i razumiješ emocije drugih ljudi.

Najčešće se dijeli na pet područja:

-Samosvijest – prepoznaješ što osjećaš i zašto.

-Samokontrola – ne dopuštaš da te emocije potpuno preuzmu.

-Motivacija – znaš se pokrenuti i ustrajati unatoč preprekama.

-Empatija – razumiješ kako se drugi osjećaju.

-Socijalne vještine – uspješno komuniciraš, rješavaš sukobe i gradiš odnose.

Primjer:
Ako te netko uvrijedi, osoba s nižom emocionalnom inteligencijom može odmah planuti i 

uzvratiti uvredom. 

Osoba s razvijenijom emocionalnom inteligencijom prvo će prepoznati da je ljuta, smiriti se i 

tek onda odlučiti kako odgovoriti.

Važno je znati da emocionalna inteligencija nije isto što i inteligencija (IQ). 

Netko može imati vrlo visok IQ, a ipak teško razumjeti vlastite ili tuđe emocije. 

Dobra vijest je da se emocionalna inteligencija može razvijati tijekom cijelog života – 

vježbanjem samopromatranja, empatije, aktivnog slušanja i bolje komunikacije.

Psovanje...pičkaranje

E tu sam se čekao!!!

Još si učim emocijalnu inteligenciju, ali, moš' me jebat, volim psovati, a znam da je ružno.

Dosta puta sam pročitao, našao podatak, da ljudi koji često psuju da su dosta inteligentni.

Velik IQ, pa sam i to istraživao... jel je to mit, ili nešto drugo. Meni stalno taj kurac u

ustima. Malo mi glupavo praviti se pristojan pa reći Penis, a u glavi mi odmah iskoči slika kurca,

makar podržavam lat. nazive, jer onda znaš da je dotični pobrao neku boleštinu,

čim se tak izražava, a spominjanjem kurca, već nekaj objašnjavaš. "Glup ko kurac".

Valjda radi rupe na glavi dotičnoga. Kao i za vaginu kao spolni organ, ili pizdu 

kao karakternu osobinu neke, ili nekoga.

Inteligencija???

To je jedna od onih tvrdnji u kojoj ima malo istine, ali je često prenapuhana.

Nekoliko psiholoških istraživanja doista je pokazalo da ljudi koji češće psuju ponekad imaju:

-bogatiji rječnik općenito (dakle, ne znaju samo psovke, nego imaju i širi vokabular),

-veću verbalnu fluentnost – brže pronalaze riječi,

-sklonost iskrenijem izražavanju emocija.

Međutim, to ne znači da su inteligentniji. Nema pouzdanih dokaza da učestalost psovanja povećava 

ili dokazuje viši IQ.

Psovanje može imati i korisne funkcije:

-smanjuje osjećaj boli (to je pokazano u eksperimentima),

-pomaže pri oslobađanju stresa,

-naglašava emocije ili humor.

Tipovi sa stalnim poštapalicama, poput Todorića: "ooovaaaaj", "kak se zove", Davor Gjenero: 

"aaaaa, Aaaaaa, aaaa" (aknem ti ga budalo), Beroša: "mi imamo target" "trebamo im dati suport", "

slijedeća dva tjedna su ključna", kokoš Kolinda: "Apsolutno", "apsolutno" i ostali "akademski bezveznjaci"!

Račan nekada: "trkelj, trkelj...(stanka od 10 sec. ...misliš nestalo tona kod "Njih")...trkelj...trkelj"!

Pupovac Milorad isto: "trkelj...trkelj... ... ...Hrvati... ... ..." ustaše, a šta drugo???

Budite BRUTALNO dobri, koristite riječ BRUTALNO, to je sada IN!!!

To Vam je gore od poštapalica: "kurac, jebote".

Moja Draga je djecu naučila psovati! To je bilo zabranjeno voće! Tak je i objasnila djeci.

I onda, kad sam ja rekao: "a u kurac...jebote...", Ovi su odmah otrčali mami i rekli:

"Mama, maaaama Tata je rekel a u kurac , jebote"...ožarenog osmijeha.

To se ne smije govoriti i kako to reći, a da nisi prekršio nešto?

To je tata rekao, ne mi! Onda je ona "ljutito" reagirala, a prasad mala sva sretna!!

Špotala me!

S druge strane, ako netko psuje u svakoj drugoj rečenici i ne zna se izraziti drukčije, to nije znak inteligencije, 

nego često navike ili manjka samokontrole u određenim situacijama.

Drugim riječima: inteligentni ljudi mogu puno psovati, ali puno psovanja samo po sebi nije pokazatelj inteligencije.

Znam dosta psovati, no kod mene to nije nedostatak riječi, vokabulara, već podvlačenje nekakve note, tipa humora.

To je ipak nešto drugo od osobe kojoj je psovka praktički zamjena za svaku drugu riječ.

Inače, hrvatski jezik je zanimljiv po tome što psovka može imati deset različitih značenja, ovisno o tonu. Može izražavati ljutnju, 

oduševljenje, iznenađenje, divljenje, pa čak i bliskost među prijateljima.

Primjer:

-"Jebote, kakva glupost!" – frustracija.

-"Jebote, kakav auto!" – divljenje.

-"Ma jebote, živ si!" – olakšanje.

-"Ajde, jebote..." – nevjerica ili blaga kritika.

Dakle, ista riječ, a potpuno različita emocija i poruka. To je zapravo primjer koliko je ljudska komunikacija složenija od samih riječi.

A kad već razgovaramo o inteligenciji, rekao bih da je puno bolji pokazatelj sposobnost da prilagodiš način govora situaciji – 

znati kad je psovka duhovita i prikladna, a kad je bolje ostati bez nje. To traži više osjećaja za ljude nego samo bogat rječnik.

O napornim osobama - budalama - i uljezima u tvom prostoru

Likovi koji ti se unose u facu, sa smradom iz usta, ili ždrijela i još te stalno moraju doticati, ili gurkati-

u normalnom razgovoru, a nije "OKP", više povezano s određenim psihološkim ili neurološkim stanjima.

To mi je jutarnja nit bila. Sad me traži da spomenem jednu narodnu mudrost:

"Ti, kada umreš, ti ni ne znaš da si umro, samo mrak oko tebe! Tako je i sa Budalama!!!"

Ante Kostelić, pozvan kao gost Purgeraja na Interview. Interview o njemu.

I počne drobiti i trkeljati

-ovo što sada pričam o sebi je prvi korak nepristojnosti

-pričati sam o sebi je nepristojno

-gledati sam sebe i pričati o sebi je nepristojno.

Pa o kom buš pričal retardo...a interview posvećen o njemu.

I onda biseri tipa kak se bori sa time da je sin Ivica najbolji hrvatski sportaš,

bolji i od Dražena Petrovića

-Ivica je najbolji hrvatski sportaš svih vremena

Da kaj Dražen Petrović...

On se je rodil u Zagrebu, ali njegovi su iz Gorskoga Kotara i Splita, netko njegov dal je ime Hajduku, Hajduk.

Veze nema sa purgerima.

Šerfezi je dobro definiral kaj je i ko je purger. Ti si purger tek onda kad su ti se  četri generacije

prije tebe rodile u Zagrebu i kupale se doma u kadi, a ne na potocima u Vrapču, Šestinama, Rametama, etc..

I tak ova kokoš od voditeljice zove svakakve bezvezne likove kaj trkeljaju kak su purgeri.

Užas i jeza!!!

E Bandić purger: "Kaj"..."idemo delati" To mi je tak paralo uši 

ko kad je profesor u školi znal povleč kredom po ploči, pa zaškripi da ti se koža na tebi naježi.

Škoro, Anita Malenica i stotine bezveznjaka!

Kaj ste vi mislili da bum vam ja tu badave pisal postove?

Ja sam si našel sponzora! Pa sada blok reklama!

Od kako sam dobio Jack Pot ništa se nije promijenilo...i dalje kopam po Kontejnerima!

Malo sam se riješil konkurencije. Sad znaju ko je glavni u kvartu za rovanje po kontejnerima-

Ajmo mi sad malo revijalno... na posel. Idemo delati, n'da.

Cassia (kineski cimet je otrovan!!! Ne smrtno, no kod redovnije svakodnevne konzumacije

ode jetra u kurac!!! Tada je smrtno otrovan!!!

Jeste li znali da većina ‘cimeta’ koji kupujete u trgovina mješovitom robom zapravo nije cimet? 

Niste? No, dobro, krenimo od početka.

Cimet je začin koji se dobiva od cimetovca, malog grmolikog drva iz porodice lovora. 

Kora i lišće su aromatični, a cvjetovi imaju neugodan miris. Mlade se grane režu i guli im se kora, 

a unutarnja kora se suši i oblikuje u štapiće crvenkasto-smeđe boje. Najmanji štapići umeću se u veće, 

a zatim se jednoliko režu. Mnogi koriste cimet ne samo zbog njegove arome, već i 

zbog toga što je na glasu kao ljekoviti začin. Ipak, treba napomenuti da nije svaki cimet ljekovit. 

Ljekoviti se cimet dobiva samo iz vrste Cinnamomum zeylanicum (Cinnamomum verum) 

koja potječe sa Šri Lanke i naziva se cejlonski cimet.

Sličan sastav ima kasija (kineski cimet), koja se proizvodi od Cinnamomum cassia 

(Cinnamomum burmannii ili Cinnamomum aromaticaum), porijeklom iz Burme. 

On se najčešće prodaje u našim trgovinama, ali nije ljekovit kao cejlonski cimet. 

Bitna razlika između kasije odnosno kineskog cimeta i cejlonskog cimeta je količina ‘kumarina’ 

Kumarini se nalaze u sastavu mnogih biljaka, a kada ih se konzumira u većim količinama mogu biti vrlo toksični. 

Toksičnost najviše pogađa jetru i živčani sustav, stoga je iznimno bitno informirati se ukoliko ste recimo odlučili 

koristiti veće količine cimeta jer je dobar za regulaciju šećera u krvi ili želite smršaviti. 

Količina kumarina u cejlonskom cimetu je vrlo mala, mnogo manja od količine koja bi 

eventualno mogla uzrokovati zdravstvene rizike.

Dakle, cejlonski cimet koji je se može koristiti u ljekovite svrhe može uvelike pomoći kod različitih tegoba i stanja. 

Potvrđeno je da cimet pomaže kod upala i infekcija, ublažava probavne smetnje, 

regulira količinu šećera u krvi, pomaže u mršavljenju, ublažava reumatske bolove, 

poboljšava aktivnost mozga, smanjuje količinu lošeg kolesterola, uklanja gljivične infekcije, 

ublažava menstrualne tegobe te uklanja loš zadah iz usta. 

Svakako pazite kod sljedeće kupnje cimeta koja zemlja porijekla je navedena na deklaraciji 

te o kojoj ‘vrsti’ se zapravo radi.

Kada vidim kajganu sa špekom i špagetima, meni se ovih par dlaka na glavi, digne!

I ne samo Mi, već i pola Talijana tako radidu (što bi rekao nepismeni Šuta).

Čisti gastrocid!!!

1.Carbonara mora biti kremozna!!!

2. U nju ide prženi Guanciale, vrsta špeka od lica svinje, malo prema vratu.

   Nikakva panceta, špek!

3. Isključivo žumanjci + ovčji ribani sir pecorino romano 

Guanciale se nareže na manje komadiće te proprži u tavi, makne na stranu.

Mast u tavi se malo makne, jer je zna biti podosta. U međuvremenu, na 4 žumanjka 

se doda pecorino romano, cca 100 g. Dobrano promiješa, doda malo tople vode u pastu. 

Voda od kuhanih špageta. 

Špagete se dodaju na zagrijanu mast, griju se, miješaju se, dodaje se voda od špageta,

malo, plamen se smanji, ili zgasi, ovisno o zagrijanosti. Ulije se pasta i miješa se, 

biber, guanciale i ne dozvoliti da se skruti. Mora ostati kremozna.

Bibera ide dosta!

Normalno treba vježbati.