Danas sam tri puta pao!!!

Skoro sam se i ugušio. Breaking news!!!

Čuo sam na vijestima vijest,

da je u Zadru otvorena ljetna škola "Domovina"

koju vodi g'đa Croatiana Gregurić!!!

Odmah sam poletio dolje, preko Velebita, u nadi da ću 

sresti i vilu Velebita, možda Tonsona, pa da odemo skup.

Nadam se da će se i Gospa ukazati, mašala.

Aleluja braćo i sestre, naročito sestre!

Važem!

Imam dvije teme, a i dvije velike unuke. Mislim si...

Prva tema  bi bila "odštopavanje kuhinjskoga slivnika sudopera", 

a druga, ove Zarine smrtonosne hlače...I kome sad da ja pišem o sifonu?

Tri muška dvojicu ni nemreš tak tretirati, mislim ono, prvi piše poeziju, drugom je sve zajebancija, 

sam se cereka, a treći je kozmopolita, filozof. Ja sam četvrti Mušketir!

Ostalo babe na poeziji, cvijetićima, mica macama, hrane se Woltom, Boltom i Glovom,

sifon im ni ne treba.

Ma gledam tivi i nemrem biliviti! Ubit se da bi bila "vitkija" i "višlja". Oooo pameti, majke ti!

Nose i ove moje To, ali još se nisu stumbale niz štenge, a kad će, ne zna se!

Mene nemreš zajebati. Imam istrenirano oko, profesionalna deformacija...kaj buš ti meni bila vitkija i višlja.

A fora su mi, nemrem reć.

Mene više interesiraju ove u tim kombinezonima, to jednodjelno, na bretelice.

Kak idete s time na pišanje???

Dobro, nebum više. Dajte se pazite, jebeš modu.

Ja sam u '67. i dalje na Levisicama, Univerzal adidaskama, traper jakni, zimi sa "Vijetnamkom M65",

proljeće Monty Duffle Coat, ili Spitfire Jacket, Burberry baloner, čizmaci od Zdunjića, ili Strugara,

 i nitko to nebu promjenil...

no sve to prije djece.

"Plenkuša"... Narod sa duhom, bogatstvom duha. Tak sam se iz dna pluća nasmijal.

Po medijima i portalima zavladala histerija za plenkušu. Meni osobno katastrofalna haljina!

Ona prosječne ljepote, poput stotina tisuća Hrvatica

Bez rukava za takvo što poput Vojne parade u Parizu povodom obilježavanja "Dana pada Bastille"

o kojoj pojma nemamo...n'da, jelte dragi čitatelji?

SumLJam da je po protokolu, no who cares.

Vratimo se mi na histeriju oko plenkuše. Svaki kurac se raspisao o tome, pa tako i ja.

Svi imamo mišljenje. Mišljenje je poput šupka, svak ga ima, to znamo.

Clickbait... to je ono pravo, Coca-Cola je to!

clickbait je samo jedan od mnogih "baitova" (engl. bait = mamac). Evo pregleda najčešćih:

1. Clickbait (mamac za klik)

Naslov ili sličica napravljeni da te natjeraju da klikneš.

Primjeri:

• "Nećete vjerovati što se dogodilo nakon 5 minuta!"
• "Liječnici ga mrze zbog ovog trika."

Cilj: što više klikova i pregleda.

2. Ragebait (mamac za bijes)

Objava namjerno izaziva ljutnju kako bi ljudi komentirali i svađali se.

Primjeri:

• Netko namjerno kaže da je Zemlja ravna.
• "Psi su gluplji od mačaka."

Cilj: komentari, svađe i dijeljenja.

3. Engagement bait (mamac za interakciju)

Objava moli ili manipulira ljudima da lajkaju, komentiraju ili dijele.

Primjeri:

• "Lajkaj ako voliš svoju mamu."
• "Napiši AMEN."
• "Podijeli ako si pravi Hrvat."

Cilj: povećati doseg algoritma.

4. Likebait (mamac za lajkove)

Posebno usmjeren na skupljanje lajkova.

Primjeri:

• "Možemo li skupiti 50.000 lajkova?"

5. Sharebait (mamac za dijeljenje)

Traži od ljudi da podijele objavu.

Primjeri:

• "Podijeli ovo prije nego izbrišu!"

6. Comment bait (mamac za komentare)

Potiče raspravu ili prepirku.

Primjeri:

• "Koji je najbolji automobil svih vremena?"
• "Napiši samo DA ili NE."

7. Outrage bait

Vrlo slično ragebaitu, ali češće koristi šokantne ili moralno upitne izjave kako bi izazvao zgražanje.

8. Doombait

Iskorištava strah.

Primjeri:

• "Ako ovo jedeš, možda si već bolestan."
• "Za pet godina neće biti mirovina."

9. Fearbait (mamac za strah)

Širi zabrinutost ili paniku.

Primjeri:

• "Ovu grešku radi 90 % vozača i mogla bi vas koštati života."

10. Curiosity bait (mamac za znatiželju)

Ostavlja ključnu informaciju skrivenom.

Primjeri:

• "Jedna namirnica mijenja sve..."
• "Otkrivena tajna koju nitko nije očekivao."

11. Sympathy bait (mamac za suosjećanje)

Pokušava izazvati sažaljenje.

Primjeri:

• "Nitko mi nije čestitao rođendan..."
• "Ovo je moj posljednji post."

12. Thirst bait

Objave koje koriste fizičku privlačnost ili seksualnu sugestiju kako bi privukle pažnju i reakcije.

13. Fakebait

Koristi lažne ili obmanjujuće tvrdnje.

Primjer:

• Montirana fotografija ili potpuno izmišljena vijest.

14. AI bait

Sve češći oblik. Namjerno se objavljuju očito umjetno generirane slike ili tekstovi kako bi ljudi komentirali:

• "Pogledajte ovo čudo prirode!"
• Slika s očitim AI greškama (npr. šest prstiju), a ljudi raspravljaju je li prava

Zašto algoritmi vole "bait"?

Društvene mreže uglavnom ne nagrađuju kvalitetu sadržaja nego angažman. Ako ljudi:

• kliknu,
• komentiraju,
• svađaju se,
• dijele,
• vraćaju se na objavu,

algoritam zaključuje da je sadržaj zanimljiv i pokaže ga još većem broju ljudi.

Zato se danas često kaže da najskuplja valuta na internetu nije novac nego pažnja. 

Upravo zbog toga nastaju sve sofisticiraniji oblici "baitova" koji pokušavaju privući i zadržati našu pozornost.

No, ovoga se ja bojim, ove dvojice marginalnih likova

planetarnih nula, but, jebiga, ali...

Najprimitivnija pomisao bi bila "Pranje novca", no dam se kladiti da je "operacija" daleko složenija.

Eksponiraju se samo igrači sitnog zuba, poput von der Leyen i ostale EU Stoke.

Pravi igrači su u sjeni i to duboko duboko. U svakom slučaju duboko Globalno "presrojavanje".

I za kraj, za široke mase bez mozga, pogotovo srpski živalj sitnoga zuba, koji je trenutno na aparatima,

zbog snažnog orgazma, izazvanog Vučićem u 1. redu!!!

U prvom redu su stajali Predsjednici država, a u 2. redu predsjednici Vlada država (niži po rangu)!!!

Warning-Upozorenje

Ako želite bolje vidjeti kolaž:
Desnim klikom miša kliknite na fotografiju

 i odaberite „Otvori sliku u novoj kartici”.
Zatim kliknite na novu karticu 

koja se otvorila na vrhu preglednika. 

Slika će se otvoriti u punoj veličini 

pa je možete dodatno povećati 

pomoću Ctrl + kotačić miša ili tipkama Ctrl + +.

Sljeme!

Eto, bil sam. Vozil sam se "Novom" žičarom. Najveća mi fora kaj sam vidil staru kabinu.

Kak sam ja u nju stal pojma nemam???

I ručali gore kod Tornja u Buffet-u "Vidikovac"...pristojne cijene.

Ja sam si zel grah varivo, pivu i kavu. Natrpal sam se doma, pred polazak. Nas šestero je bilo.

Mladi, Ona i njezini roditelji, Nas dvoje i sinčina + Puffy. Jednostavno ga nemreš uslikati.

To leti od ve do ve!

Žičara je O.K.. 

Ljudi koji žive okolo su lažljivci...šljam.

Setil sam se kak su srali o buci žičare. Ja ju čul nisam!

Šljam je valjda štel neke nofce zvleči od investitora.

Žičara cirkulira bez zastoja.

Je da je skupa, ali ko ga šiša. Metropola koja imalo drži do sebe trebaju imati.

Sad čekam otvorenje novog bazena kod sebe.

Čovjek cijeli život nešto gradi. Kuću, karijeru, prijateljstva. Ali ništa ne gradi toliko predano kao svoju djecu.

Od prvog plača, prvog koraka, prvog dana škole pa sve do trenutka kada zatvore vrata stana i odu živjeti svoj život,

roditelji nesvjesno grade vlastiti svijet oko njih. Dani se mjere školskim praznicima, rođendanima, ispitima, 

brigama i sitnim pobjedama. I onda jednog dana… tišina.

Ne ona ugodna, večernja tišina. Nego ona koja odjednom ima težinu.

Na stolu više nema četiri tanjura. U kupaonici nitko nije ostavio mokar ručnik. 

Nitko ne pita: “Što ima za ručak?” Telefon šuti. Sve je uredno. Sve je na svom mjestu. 

A upravo to počinje smetati.

Paradoks roditeljstva jest da cijeli život odgajamo dijete da nas jednog dana više ne treba. 

I kada u tome uspijemo, osjećamo se kao da smo nešto izgubili.

To nije slabost. To nije sebičnost. To je cijena ljubavi.

Ali tu dolazi ono najvažnije. Roditelj nije rođen samo da bude roditelj. Prije djece bio je čovjek. 

Imao je svoje snove, prijatelje, interese, putovanja, knjige, glazbu i želje. 

Djeca nisu došla da zamijene njegov život, nego da budu njegov najljepši dio.

Ako nakon njihova odlaska ostane samo praznina, možda nije otišlo samo dijete.

 Možda smo godinama, sasvim neprimjetno, izgubili i dio sebe.

Djeca ne odlaze zato što nas manje vole. Odlaze zato što smo ih upravo tome učili – 

da budu samostalni, hrabri i odgovorni ljudi.

A ljubav se ne mjeri kilometrima.

Dom nije mjesto koje djecu zadržava. Dom je mjesto kojem se uvijek vraćaju. Nekada na ručak. 

Nekada po zagrljaj. Nekada samo na šalicu kave i razgovor koji traje deset minuta, a vrijedi više od cijelog dana.

Možda je zato sindrom praznog gnijezda manje priča o odlasku djece, a više o ponovnom susretu sa samim sobom.

Jer kada djeca odlete, roditelj ne prestaje biti roditelj. Samo ponovno dobiva priliku biti i – čovjek.