Prolog Pfuuu, hmm, hmm, n'da...već mi prst po tipkovnici klizi, a ne znam kak da počnem.
Imal sam nit misli jutros u glavi, pa sam malo istražival pojmove, ono da mi se
skristalizira u glavi. Jedno drugo gradi nadgradnje. Evo, već je malo bolje.
Slika 1
EQ - emocionalna inteligencija Emocionalna inteligencija (EQ) je sposobnost da prepoznaš, razumiješ i
upravljaš vlastitim emocijama,
ali i da prepoznaš i razumiješ emocije drugih ljudi.
Najčešće se dijeli na pet područja:
-Samosvijest – prepoznaješ što osjećaš i zašto.
-Samokontrola – ne dopuštaš da te emocije potpuno preuzmu.
-Motivacija – znaš se pokrenuti i ustrajati unatoč preprekama.
-Empatija – razumiješ kako se drugi osjećaju.
-Socijalne vještine – uspješno komuniciraš, rješavaš sukobe i gradiš odnose.
Slika 2
Primjer: Ako te netko uvrijedi, osoba s nižom emocionalnom inteligencijom može odmah planuti i
uzvratiti uvredom.
Osoba s razvijenijom emocionalnom inteligencijom prvo će prepoznati da je ljuta, smiriti se i
tek onda odlučiti kako odgovoriti.
Važno je znati da emocionalna inteligencija nije isto što i inteligencija (IQ).
Netko može imati vrlo visok IQ, a ipak teško razumjeti vlastite ili tuđe emocije.
Dobra vijest je da se emocionalna inteligencija može razvijati tijekom cijelog života –
vježbanjem samopromatranja, empatije, aktivnog slušanja i bolje komunikacije.
Psovanje...pičkaranje E tu sam se čekao!!!
Još si učim emocijalnu inteligenciju, ali, moš' me jebat, volim psovati, a znam da je ružno.
Dosta puta sam pročitao, našao podatak, da ljudi koji često psuju da su dosta inteligentni.
Velik IQ, pa sam i to istraživao... jel je to mit, ili nešto drugo. Meni stalno taj kurac u
ustima. Malo mi glupavo praviti se pristojan pa reći Penis, a u glavi mi odmah iskoči slika kurca,
makar podržavam lat. nazive, jer onda znaš da je dotični pobrao neku boleštinu,
čim se tak izražava, a spominjanjem kurca, već nekaj objašnjavaš. "Glup ko kurac".
Slika 3
Valjda radi rupe na glavi dotičnoga. Kao i za vaginu kao spolni organ, ili pizdu
kao karakternu osobinu neke, ili nekoga.
Inteligencija???
To je jedna od onih tvrdnji u kojoj ima malo istine, ali je često prenapuhana.
Nekoliko psiholoških istraživanja doista je pokazalo da ljudi koji češće psuju ponekad imaju:
-bogatiji rječnik općenito (dakle, ne znaju samo psovke, nego imaju i širi vokabular),
-veću verbalnu fluentnost – brže pronalaze riječi,
-sklonost iskrenijem izražavanju emocija.
Međutim, to ne znači da su inteligentniji. Nema pouzdanih dokaza da učestalost psovanja povećava
ili dokazuje viši IQ.
Psovanje može imati i korisne funkcije:
-smanjuje osjećaj boli (to je pokazano u eksperimentima),
-pomaže pri oslobađanju stresa,
-naglašava emocije ili humor.
Tipovi sa stalnim poštapalicama, poput Todorića: "ooovaaaaj", "kak se zove", Davor Gjenero:
"aaaaa, Aaaaaa, aaaa" (aknem ti ga budalo), Beroša: "mi imamo target" "trebamo im dati suport", "
slijedeća dva tjedna su ključna", kokoš Kolinda: "Apsolutno", "apsolutno" i ostali "akademski bezveznjaci"!
Račan nekada: "trkelj, trkelj...(stanka od 10 sec. ...misliš nestalo tona kod "Njih")...trkelj...trkelj"!
Pupovac Milorad isto: "trkelj...trkelj... ... ...Hrvati... ... ..." ustaše, a šta drugo???
Budite BRUTALNO dobri, koristite riječ BRUTALNO, to je sada IN!!!
To Vam je gore od poštapalica: "kurac, jebote".
Moja Draga je djecu naučila psovati! To je bilo zabranjeno voće! Tak je i objasnila djeci.
I onda, kad sam ja rekao: "a u kurac...jebote...", Ovi su odmah otrčali mami i rekli:
"Mama, maaaama Tata je rekel a u kurac , jebote"...ožarenog osmijeha.
To se ne smije govoriti i kako to reći, a da nisi prekršio nešto?
To je tata rekao, ne mi! Onda je ona "ljutito" reagirala, a prasad mala sva sretna!!
Špotala me!
S druge strane, ako netko psuje u svakoj drugoj rečenici i ne zna se izraziti drukčije, to nije znak inteligencije,
nego često navike ili manjka samokontrole u određenim situacijama.
Drugim riječima: inteligentni ljudi mogu puno psovati, ali puno psovanja samo po sebi nije pokazatelj inteligencije.
Znam dosta psovati, no kod mene to nije nedostatak riječi, vokabulara, već podvlačenje nekakve note, tipa humora.
To je ipak nešto drugo od osobe kojoj je psovka praktički zamjena za svaku drugu riječ.
Inače, hrvatski jezik je zanimljiv po tome što psovka može imati deset različitih značenja, ovisno o tonu. Može izražavati ljutnju,
oduševljenje, iznenađenje, divljenje, pa čak i bliskost među prijateljima.
Primjer:
-"Jebote, kakva glupost!" – frustracija.
-"Jebote, kakav auto!" – divljenje.
-"Ma jebote, živ si!" – olakšanje.
-"Ajde, jebote..." – nevjerica ili blaga kritika.
Dakle, ista riječ, a potpuno različita emocija i poruka. To je zapravo primjer koliko je ljudska komunikacija složenija od samih riječi.
A kad već razgovaramo o inteligenciji, rekao bih da je puno bolji pokazatelj sposobnost da prilagodiš način govora situaciji –
znati kad je psovka duhovita i prikladna, a kad je bolje ostati bez nje. To traži više osjećaja za ljude nego samo bogat rječnik.
O napornim osobama - budalama - i uljezima u tvom prostoru Likovi koji ti se unose u facu, sa smradom iz usta, ili ždrijela i još te stalno moraju doticati, ili gurkati-
Slika 4
u normalnom razgovoru, a nije "OKP", više povezano s određenim psihološkim ili neurološkim stanjima.
To mi je jutarnja nit bila. Sad me traži da spomenem jednu narodnu mudrost:
Slika 5
"Ti, kada umreš, ti ni ne znaš da si umro, samo mrak oko tebe! Tako je i sa Budalama!!!"
