Ekran, piva i blog jedan! Bio sam Gore! Doduše na NASA-inoj SD kartici imenom i prezimenom, umetnutoj u maskotu "RISE", dok mi je guzica bila prikovana Doma za fotelju. Budite dijete! To je jedino besplatno! Živjeli!!!
Gledam sliku i ne mogu ne primijetiti jednu čudnu stvar.
S lijeve strane čovjek u mraku. Šprica. Ljudi prolaze i misle: „Propao je.”
S desne strane čovjek pod neonkom. Recept. Kutijica. Ljudi prolaze i misle: „Brine o zdravlju.”
Slika 1
I sad dolazi nezgodno pitanje.
Koliko razlike ima između: – „Treba mi nešto da izdržim dan” i – „Treba mi nešto da se opustim navečer”?
Ne pričam o medicini. Ne pričam o ljudima kojima lijek doslovno treba — hvala Bogu da postoji.
Slika 2
Draga iz apoteke. Ceker za nas dvoje.
Pričam o nama ostalima.
O kavi bez koje ne razgovaramo. Pivi bez koje „nije to to”. Tableti protiv svega — glava, želudac, živci, ponedjeljak. Energetsko za energiju. Čaša vina za san. Još jedna serija. Još jedan scroll.
Slika 3
Samo moji.
Nije svaka ovisnost ilegalna. Neke samo imaju ljepše pakiranje i fiskalni račun.
Čovjek s ulice i čovjek u ljekarni često postavljaju isto pitanje: „Što danas uzeti da mi bude malo lakše?”
Razlika je ponekad u kemiji. Ponekad u količini. Ponekad u tome tko je odobrio proizvod. A ponekad samo u tome tko sjedi s koje strane pulta.
I da se razumijemo — ne izjednačavam heroin i gemišt. To bi bila glupost.
Ali malo se smijem nama ljudima: jedni imaju dilera, drugi akciju 2+1 gratis.
I svi uvjereni da su baš oni „normalni”.
Možda prava sloboda nije pitanje: „Što smijem uzeti?”
Nego: „Mogu li danas bez toga?”
Slika 4
Moj frend Jeremija Leš. Sa Fejsa.
Barem imam sa kime pričati o hemeroidima i
bolovima kose i noktiju.
Disklejmer za internet ratnike:
autor je ovo pisao uz čašu vode i blagu ovisnost o ćevapima,
koja je društveno prihvaćena i gotovo kulturno dobro.