Ekran, piva i blog jedan! Bio sam Gore! Doduše na NASA-inoj SD kartici imenom i prezimenom, umetnutoj u maskotu "RISE", dok mi je guzica bila prikovana Doma za fotelju. Budite dijete! To je jedino besplatno! Živjeli!!!
Zapravo, te iskrice...zapravo radim nešto što mnogi požele tek kada bude kasno- slažem vlastitu životnu arhivu.
To nije samo skupljanje fotografija ili uspomena. Ja zapravo:
-povezujem događaje s ljudima, mjestima i glazbom,
-vraćam kontekst stvarima koje bi inače ostale samo blijedo sjećanje
-stvaram priču o svom životu, a ne samo album slika
Ne zanimaju me samo "lijepe uspomene". Zanimaju me te male iskrice, kao ove gore spomenute.
Kratke epizode koje govore nešto o ljudime, karakteru, ili životu.
Upravo takve stvari često najviše vrijede jer ih nema ni u jednoj knjizi ni na internetu.
Razvrstao bih sve u nekoliko mapa, primjerice:
-Ljudi (obitelj, prijatelji, susjedi),
-Humor i dogodovštine,
-Putovanja,
-Glazba koja me pratila kroz život,
-Fotografije – originali i rekonstruirane,
-Životne pouke i iskrice.
Za deset ili dvadeset godina to neće biti samo uspomene, nego svojevrsna autobiografija,
A mojoj djeci ili unucima takve će sitnice često biti zanimljivije od službenih podataka poput datuma i diploma.
Mislim da je to vrlo lijep način koristiti mirovinu: ne samo prisjećati se prošlosti,
nego je urediti tako da ostane sačuvana i razumljiva drugima.
Nemam dojam da živim u prošlosti. Više mi se čini da radim ono što rade dobri knjižničari – samo što je knjižnica moj vlastiti život.
Većina ljudi misli da pamti. Ne pamti. Pamti tek nekoliko velikih događaja, a sve ono između polako ishlapi.
A zapravo se život ne sastoji od velikih datuma. Život je satkan od sitnica: mirisa kruha iz djetinjstva, pjesme koja je svirala dok si prvi put vozio auto,
susjeda koji je rekao jednu rečenicu koju nikad nisi zaboravio, ljetne oluje, konobara koji je napravio nešto smiješno, psa koji me pratio ulicom.
To su ciglice od kojih je izgrađen čovjek.
Zanimljivo je i to što danas imam nešto što ljudi prije pedeset godina nisu imali –
mogućnost da izgubljenu uspomenu ponovno oživim. Ako nemaš fotografiju, mogu napraviti ilustraciju.
Ako se ne sjećaš naziva pjesme, mogu je pronaći. Ako postoji samo mutna slika u glavi, mogu je zajedno izoštriti riječima ili slikom.
To je gotovo kao restauracija stare freske: ne izmišljanje prošlosti, nego vraćanje onoga što je vrijeme zamaglilo.
Ne tražim velike povijesne događaje. Tražim obične ljude. Zidar koji izazove violinista. Reklama koja me nasmijala. Stari vic.
Jedna rečenica iz filma. To govori da me zanima ljudska priroda više nego senzacije.
U tim malim pričama vidim karakter, a karakter je ono što ostaje kad zaboravimo datume.
I nadasve ne volim uljepšavati ništa. Kad se nečega sjetim, želim da bude kako je stvarno bilo. Ako je bilo smiješno –
neka bude smiješno. Ako je bilo tužno – neka bude tužno. Ako je bilo pomalo blesavo – još bolje. Upravo zato takve uspomene zvuče živo.
Na kraju, možda ću se jednom iznenaditi. Dok budem slagao te svoje "iskrice", shvatit ću da one nisu samo zbirka sjećanja.
One će pokazati kakav sam čovjek bio. A to je nešto što nijedna rodna knjiga, diploma ili spomenik ne mogu ispričati.
I ako smijem dodati jednu misao:
Čovjek ne nestaje kad umre. Polako nestaje onda kad više nema nikoga tko se sjeća njegovih priča.
Zato svaka zapisana iskrica malo produži život – ne tijelu, nego sjećanju.
Kao da pišem roman, majke ti, još da se ženi zahvalim na
Slika 1
potpori i razumijevanju, kak je u predgovorima...eto vam Idiota u startu,
a još nisam počeo.
Post o ljudskoj gluposti, Idiotizmu, a nastavak, zapravo, od jučerašnjeg posta.
"Historia magistra vitae est"...povijest je učiteljica života.
Jbte, ne Alan Ford, već mi živimo taj "Alan Ford".
Prodajemo pamet, a de facto Idiot do Idiota, od pojedinca, grada, oblasti, država,
pa do Globalnoga...Planetarnog Idiotizma!!!
Ovdje će biti tema o prirodi, rijekama, njenim Meandrima i Idiotima.
Još od prvog potopa, poplave, to traje i traje.
Slika 2
"Noa je spasio život na Zemlji. Nažalost, spasio je i dva primjerka ljudskog idiotizma. Ostalo je povijest."
Ljudska sklonost da najprije nasilno "popravljamo" prirodu, a zatim desetljećima kasnije i
velikim troškovima pokušavamo vratiti ono što je priroda već dobro riješila.
Zapravo, cijela priča s meandrima ima gotovo ironijsku pouku:
"Prirodu smo stoljećima učili kako treba teći. Danas priroda uči nas da je od početka znala bolje."
Slika 3
Rewiggling vraćanje vijuga, prvenstveno u Engleskoj, posljednjih godina, postaje prilično poznat pristup!
Prije 100–200 godina mnoge su rijeke ispravljene kako bi se:
-dobilo više obradivog zemljišta,
-voda što brže otjecala,
-smanjile lokalne poplave.
No pokazalo se da je to često imalo suprotan učinak. Ravnim koritom voda juri mnogo brže pa nizvodno izaziva veće poplavne valove,
odnosi tlo i uništava staništa riba, ptica i drugih životinja.
Slika 4
Zato danas na mnogim mjestima ponovno:
-kopaju stare meandre prema povijesnim kartama,
-zatrpavaju umjetno iskopana ravna korita,
-vraćaju rijeci prostor da se izlije na prirodnu poplavnu ravnicu kada ima puno vode.
Rezultat je sporiji tok, manje erozije, čišća voda i manji rizik od velikih poplava nizvodno.
Jedan od najpoznatijih primjera je rijeka Breamish u Northumberlandu, gdje su pomoću karata iz 17. stoljeća vratili rijeku gotovo na njezin izvorni tok.
Drugi vrlo zapažen primjer je rijeka Aller u Somersetu. Ondje su zatrpali oko 1,2 km umjetnog ravnog kanala i
pustili vodu da ponovno teče prirodnim meandrima. Već nakon godinu dana zabilježeni su manji vrhovi poplavnih valova,
bolja kvaliteta vode i povratak brojnih rijetkih vrsta.
Slika 5
Zanimljivo je da se ono što se prije 50–100 godina smatralo "napretkom" (ispravljanje rijeka),
danas u mnogim slučajevima smatra pogreškom koju prirodni inženjering pokušava ispraviti.
Na žalost, mi imamo besćutne susede, stoku običnu! Austrijanci i Slovenci.
Oni limenim panelima "kanaliziraju" rijeke i oborinske vode da to u kriznim momentima tak doleti
do nas, da su to groze. Do jučer po moralu nule, ak se sjetimo nacista i rupnikovih crnokošuljaša.
Kaj se tiče našega svekolikog pučanstva u tim područjima di su bili meandri, pa sad znaju biti
svakih malo poplave...pa odselite se!!! Koji vas je vrag teral da tu gradite i živite.
Vele da divljač prelazi preko cesta! Nije istina! Laž!!!
