A celebrity journalist, juggling her busy career and personal life, has her life over-turned by a freak car accident.
- Director
- Writer
France is a 2021 comedy-drama film written and directed by Bruno Dumont. It stars Léa Seydoux, Blanche Gardin, Benjamin Biolay, Emanuele Arioli, Juliane Köhler, Gaëtan Amiel, Jewad Zemmar and Marc Bettinelli.
The film follows the life of a star television journalist caught in a spiral of events that will lead to her downfall. Between drama and comedy, France seeks to compare the intimate and public crisis of a young woman with a portrait of contemporary France.[2] The film had its world premiere at the Cannes Film Festival on 15 July 2021. It was released in France on 25 August 2021 by ARP Selection.
(Léa Seydoux) is the lead studio anchor and field reporter for a high-profile French television news program. Known for her charisma and reporting from global conflict zones, she maintains a public reputation as a fearless, objective journalist. Behind the camera, however, her priority shifts from strict journalistic integrity to the deliberate staging of her footage to maximize her personal brand. She is consistently encouraged in this practice by Lou (Blanche Gardin), her cynical assistant. This singular focus on her career heavily impacts her personal life, leaving her marriage to Fred, an author, and her relationship with their son, Jojo, highly strained.
One morning, while driving her son to school, France knocks down a young man on a scooter. The event is immediately exploited by social networks, and she realizes how fragile her popularity is. Sincerely affected by the fate of Baptiste, whom she has sent to hospital, she goes to visit him and decides to help his family, against her husband's advice. She then sinks into depression and decides to leave the news channel. She heads off to Bavaria, to a health resort in the heart of the snow-capped mountains, where she meets Charles Castro, a young man undergoing treatment. They begin an affair, and France is relieved to meet someone who doesn't know of her fame. However, she discovers that Charles is an unscrupulous journalist who has tricked her into falling in love with him for a magazine piece he is writing on her. Although the young man tells her he's really fallen in love with her, she violently rejects him.
Po sadržaju s wikipedija vidi se-oni prate kategorizaciju orginala kako je deklariran iako se radnja da napraviti kroz satiričan kncept ovdje je toga crnog humora falilo osim u nekim nadrealnim situacijama. A koje su to nadrealne stuacije? Doći ćemo do toga.
5
Idemo na teren
Ratna je zona puca se na sve strane a mi jedini idemo live i imamo ekskluzivu! To bi bila vijest za sve svjetske medije pretendira se tome da vijesti idu globalno ne samo lokalno što i ne bi bio problem da je vijest stvarna-radi se o jednostavno-generiranju fake newsa sa izrežirane bojišnice za preglede komentare klikove brojačima sve iskaču osigurači od klikova i posjećenosti od senzacionalizma žutila komentara pregleda samo čekaju sljedeću vijest. Radi se o jednostavno-izrežiranom senzacionalizmu on je na prvu glavna meta problematizacije u generalnim okvirima i to kao na filmskom setu preočito pokazzivanje kako da ovaj drži pušku i uđe u kadar već daju odgovor bez da se pitanje i postavi-da radi se o režiranom senzacionalizmu.
Ali to je samo na prvu tako-iako je glavna meta problematizacije taj mentalitete jedni koji bi se htjeli eksponirati i dobivati na važnosti javnost s druge strane to i hrani glavnu protagonisticu ili bolje-antijunakinju svi oblijetavaju pitaju za slikku autogram a egu joj je to izvanredna hrana voli biti viđena.
6
Ali tu dolazimo do novog preokreta u radnji jer nisu stvari tako jednostavne kako izgledaju na prvi pogled. Satiričan koncept je njeno nadjebavanje u vijestima sa političkim elitama nešto ispred i nešto kad se ugase kamere nakon čega film upada u fazu dramatike koje nije loša-film me kupio inače sad ne bi bilo niti posta o njemu samo ili ovo nije satira u pravom smislu te riječi ili očito kod njih imaju sasvim drugi sustav kategorizacije žanrova.
Ona se javlja iz ratne zone fejka emocije suze i tu pokazuje manipulativnost i licemjernost sve za klikove klikove ni za što! Ona to ne svaća kao profesiju nego kao sredstvo da bi bila viđena ali kako sam naveo stvari s njom u vezi uopće nisu kakve izgledaju na prvi pogled.
Sam sadržaj filma i njegova fabula +razvoj situacije impliciraju poziciju osude nje kao osobe koja ide za senazcionalizmom i viđenošću do te mjere da "vijesti" umjetno generira i ispucava ih u javnost ali njen je problem daleko psihološki kompleksniji.
7
Kadar koji sam naveo gore trenutak slikanja što godi njenom svjetskom egu nakon snimljenog izrežiranog senzacionalizma. Kako se film gleda dalje dolazi do prekretnice u radnji. Ono što je film stavilo u specifičnu i psihološko-dramaturšku kategoriju iznad satirične kako je kategoriziran je slojevitost njegove protagonistice. Ona je prepotentna umišljena egzibicionistička novinarka samo na van ispod toga ima daleko kompleksniji psihološki problem. A druga stvar s kojom se istovremeno bori je savjest. Prijeloman trenutak je kad tresne lika na skuteru autom i aj prošlo je sve bez teških posljedica (brzina kretanja auta je bila mala) i ona se bori sa svjašću to da je mogla ubiti nekoga ju ždere i povlači logičan potez-kad već može financijski pomoći-pomoći će a obitelj tog lika sve slavi ne što je ona eto pokazala da ima savjest da brine za tipa i da je platila odštetu nego jer im je poznata novinarka uopće u kući. Inače ima dijete u lošem je toksičnom braku prva stavka odlazak u senzacionalizam i eksponiranost kao izlaz od realnosti ali to je samo jedan mali dio problema, ima još. Do sad već popriično puno psihološke dubine u ulogama ili konkretno-u toj jednoj za satirične koncpete i kategorizacije i to je ono što je početni dobar satiričan trag gurnulo u drugi plan i transformiralo u urnebesnu dramu i psihološki mini triler. Sveu svemu film za pogledati svakako ali po svemu elem nije satira u punom smislu te riječi. Drugi razlog osim tog izalza od realnosti je stvar kompenzacije-njoj je eksponiranost u javnosti sve što u životu ima i ako to izgubi što će raditi u ovom usranom svijetu?
8
I vidi ona da ima problem i svijest o njemu da je previše zaljubljena u sebe-to suma sumarum ispovijeda psihologu (ili psihijatru jebem ti sunce što li je?) u sanatoriju u Njemačkoj-u koji odlazi kao predah od svega što se u međuvremenu na privatnom i poslovnom planu događa(lo) i upozna tipa s kojim počinje lkjubavnu vezu-to je još jedan detalj koji film odvlači u ozbilan psihološki triler-ispostavlja se da je on-zapravo novinar koji je tražio senzacinalizam i bum-evo nje na naslovnici.
Ona kroz svoje fake news izvještaje namjerno manipulira kako vijestima tako i emocijama koje su patovrene i fejkerske-ali istovremeno kad svti pravo stanje stvari u vezi podvale u sanatoriju-njene emocije su iskrene i zgrožene. Ovaj kasnije prodaje priče o ljubavi a onase napokon lomi-zaljubila se jer je ni manje ni više u njemu-sve ne znajući da je podvaljeni novinar u potrazi za senzacijom je vidjela nešto novo izvan tog senzacionalizma i ekspniranosti promil nekog normalnog života. I tu počinju razne psihološke igre da ne idem sad u detalje
Kad taj balon pukne lovi ju panika-ljudi će ju mrziti a kao i sve u toj branši mrzit će te-govori joj kolegica s televizije motivacijski govor-par dana pa će te opet voljeti. Pa da, daj im senzaciju. Ali s cijelom tom (psihološkom) stvari caka je u tome što ispod toga što je preptentna senzacionalistica ipak ima zakopan kompleksan emocionalan problem-zapravo traži ljubav koju u lošem mehaničkom i proforma braku nema iskreno prijateljstvo koje isto u njenoj branši ne postoji-time da bude popularna i viđena plus stvaranje lažnog sadržaja zapravo kompenzira ono što joj treba pa joj egu godi što ju ljudi na cesti prepoznaju i pitaju da se slikaju s njom. Problem je psihološki gledano dalek kompleksniji i to je "pojelo" početne satirične premise koje su bil vjerovatno ideja. Ta psihološka napetost i neočekivani razvoj situacije je skroz-naskroz aokupirao pažnju samo na taj psihološki apsekt jer se potreba za eksponiranošću i senzacionalizmom glavne protagoistice kompromitira kao nešto daleko kompleksnije od same potrebe da hrani ego. Hraneći ego zapravo prividno hrani svoju potrebu da kompenzira ono što joj zapravo fali-zato je ključan onaj lom nakon što se istina ispostavi-da je dotični novinar koji ju je pojebao samo da bi dobio priču a njen lom-ovaj put stvaran van kamera je prijelomni trenutak kad ta njena fasada umišljene seznacionalistice počinje pucati. I pukne samo što u filmu nema povoljnog raspleta situacije sve se vraća na tvorničke postavke-vidi da se protiv sustava ne može boriti i da u principu ništa drugo i ne zna nego svoju potrebu za bliskošću i ljubavi kompenzirati time da ju svi znaju.
9
Puno je toga utrpano u filma baš s te psihološke strane gledano tempo i slojevitost uloga protokom otkrivaju njihove emocionalne i karakterne crte nije pojednostavljeno zakomplicirano je do irealnih granica za ono što bi satiričan žanr trebao biti. Sve u svemu kienamtografski moćan film neovisno kamo ga svrstavali.
