Nachtfresser

[ slika:1 ].

Kod nas je utakmicu prošlu noć gledala drugarica. Mene i Jina su probudile eksplozije, pucnji i vriskovi kad su naši kao izjednačili, ja ustao, naoštrio se na penale i onda nas suci napenalili. Naravno pristupam priči pozitivno, bit ćemo pošteđeni Thompsona na trgu,  i vladin novac će možda dobiti netko od sportaša kojima više treba nego ovim milijarderima.

Noć prije je pak luđački puhalo. U susjednoj ulici su neki auti lijepo izgledali rano ujutro, a i nas dvojica smo bili odmah poletniji. Kratko sam bacio pogled i na ovu platformu i ne vidim @AnnaBonni na naslovnici, pomislim, uvijek neke frke kad mene nema. Inače sam u punim pripremama za berlinsku avanturu, čuvajte blog, nekad treba stati na loptu.

Kako ono vele, pogledajte semafor u 9 ujutro, pa neka glave ne budu usijane. Pobrao prve papričice iz vrta, i onr su jako ljute...

Pragmatik sam i poštujem pravo davatelja usluga na diktiranja pravila servisa i nastojim se koliko je moguće po njima ravnati, jer malo ču preokrenuti Marcuse, gdje glupost gospodari, otpor je dužnost. Zbog te i takve pragme trenutno su mi otvorena čak tri bloga.

Google je nekad bio oaza internetskih sloboda, njihova tražilica je napravila malu internet revoluciju i blog tamo mi je bio u stvari prirodan izbor: NFnaBloggeru.Danas tamo imam dvije opomene i postovi se više ne indeksiraju na njihovim tražilicama. Google je danas tvrđava neokonzervatizma. Objavljujem uglavnom sačuvanu blog.hr arhivu s komentarima, jer računam da je Google prejak da bi se bavio nečim toliko marginalnim kao gašenjen blogova. 

Zanimljivo da se svaka glupost koju objavim na NFnaWordpressu može naći na Google tražilici. Najpopularniju svjetsku platformu koristim tematski za

Dva su kultna književna i filmska djela na neki način predodredila moju cjeloživotnu zaljubljenost u Berlin, "Wir Kinder vom Bahnhof Zoo"(mi djeca s kolodvora Zoo) i "Berlin Alexanderplatz"(Berlin, Aleksandrov trg, popularni Alex). Uz to je prirodno išlo moje zanimanje za rubne socijalne skupine. Uz kolodvor Zoo,

 

U vrijeme podjele Berlina i dvije Njemačke kolodvor Zoo je bio reprezentativni dolazni kolodvor za vlakove iz inozemstva kapitalističke Njemačke, a Alexanderplatz one socijalističke.

 Knjiga o Christiane F. je slavljena u  cijelom svijetu po sretnom kraju i bijegu glavne junakinje iz pakla droge. To se dogodilo, ali znatno kasnije. Još jednom je sličan pakao preživjela u Švicarskoj, kamo je kao već slavna djevojka odselila. Nove dogodovštine je opisala prije par godina u mnogo manje čitanom nastavku. U Berlinu mi je pokazano mjesto na uglu Kurfürstenstraße, gdje se mnogo češće prostituirala, i danas je živa scena tamo, imao sam izvještaj na blog.hr s lica mjesta :P Ipak kolodvor, i to Zoo, dobro su procijenili autori, mnogo bolje zvuči u naslovu knjige.

BERTOLT BRECHT

Der Radwechsel                                                       Promjena kotača

Ich sitze am Straßenhang.                                   Sjedim na rubu ceste.                                                            Der Fahrer wechselt das Rad.                            Vozač mijenja kotač.
Ich bin nicht gern, wo ich herkomme.               Ne volim biti, odakle dolazim.
Ich bin nicht gern, wo ich hinfahre.                    Ne volim biti, kamo putujem.
Warum sehe ich den Radwechsel                        Zašto gledam promjenu kotača   
Mit Ungeduld?                                                         S nestrpljenjem?

1953                                                                               prijevod NF   
Nema žurbe...

Izvorno smatrana bolešću: U 17. stoljeću švicarski liječnik Johannes Hofer opisao je nostalgiju kao "švicarsku bolest" jer su švicarski plaćenici osjećali fizičku i psihičku bol zbog čežnje za domom.

Pozitivna uloga: Iako je prije smatrana neprilagođenom tugom, danas se smatra pozitivnim stanjem. Psiholozi ističu da nostalgična sjećanja jačaju samopouzdanje, potiču društvenu povezanost i pomažu u suočavanju sa stresom. 

Anatomska definicija: To je čežnja za određenim razdobljem u vlastitom životu, za razliku od hira ili pomodnosti koji se odnose na estetske stilove starijih epoha. 

Do pojave ove platforme u prvim planu su mi bile dvije nostalgije, jugonostalgija i ostalgija (die Ostalgie), meni mnogo razumljivija jer sam bio stipendist DDR-a, omražene staljinističke države u godinama svog sazrijevanja i to razdoblje smatram najzanimljivijim razdobljem svoje mladosti.

Nostalgiju iz naslova osjećam samo kao radost ponovnog susreta s dragim blogerima, koji dugo nisu pisali poput @sunčice (jel ti možda imaš i mlađu sestru?;P), Alexxla,Sewena), ne spominjem najbliže blogere s kojima sam prebjegao na blogspot kad je grmjelo. Bloghaer je svih nepunih 22 godina bio očajno vođen, ovfje čejam prvu konfliktnu situaciju (npr. s Alexxlom) za prosudbu, do tad sve pohvale, i ova inovativnost s objavom komentara na naslovnici je za pohvaliti, komentari su duša bloga, ja još nisam izabrao cizajn niti popunio bokseve, nisam još doselio, pa ne komentiram, svejedno ugodno bloganje svima želim s blogspota s istim nickom.