Fotografi svih zemalja naoružajte se...

Postoji jedno vrlo jednostavno pravilo za sve one koje je strah ili kojima smeta da ih netko negdje ne uhvati objektivom svojeg fotoaparata:

Ako ne želite da vas netko snimi, nemojte na sebe privlačiti pozornost!

Poanta ulične i dokumentarne fotografije prvenstvno je zabilježiti neka neobična bića, stvari, pojave i situacije. Nešto što se ne viđa baš svaki dan, ili nešto što je moguće snimiti samo jednom i nikad više.

Primjeri takvih interesa uličnih i dokumentarnih fotografa su vrlo često...:

- neobično odjeveni ili uređeni ljudi - npr. netko tko izgledom znatno iskače od prosjeka, bilo kričavom odjećom, neobičnom frizurom i nečim sličnim. Ili pak suprotno, da tamo gdje su svi neobično odjeveni, netko bude odjeven vrlo konvencionalno pa na taj način iskače iz gomile.

- ljudi u neobičnim pozama ili na neobičnim mjestima - npr. radnik kojemu samo glava viri iz šahta dok oko njega prolaze ljudi, sakupljač boca kojem samo noge vire iz kontejnera, čovjek koji peca ribu u šahtu (jer je ispod zapravo potok) i tome slično.

- ljudi koji nose neobične predmete ili voze neobična vozila - npr. kad netko nosi preko ramena obješenu svinjsku polovicu, lutku na napuhavanje u obliku žene, vozi bicikl pretovaren praznim bocama ili se od kiše štiti lavorom na glavi umjesto kišobranom,...

- neobične domaće životinje ili domaće životinje na neuobičajenim mjestima - npr. kad netko na povodcu umjesto psa vodi mačku, svinju, ovcu, tvora, vjevericu ili nešto slično. Ili pak ak mu pas, mačka ili slična životinja viri iz džepa, cekera, ili mu neka ptica sjedi na glavi...

- stvari koje se vide možda jednom u životu - npr. građevinski radovi na uređenju neke ulice, arheološka iskapanja u vlastitom dvorištu, ili kakva prirodna katastrofa i elementarna nepogoda...

- ekstremni slučajevi - poput onoga da npr. čovjek hoda gol po cesti ili izvodi neki "umjetnički" performans, djevojka koja se u toplessu sunča u gradskom parku, par koji usred bijela dana spolno opći u gradskoj fontani...

No osim neobičnih stvari, interes fotografa može biti i netko sasvim "običan", možda netko sasvim "običan" predstavlja "inventar" određenog dijela grada, ili pak ima interesantan "karakteran" izraz lica, ili se možda baš našao na mjestu gdje svojom pojavom nadopunjuje pejzaž ili monumentalnost nekog komada arhitekture... Jer ulična i dokumentarna fotografija ne traže savršenstvo, nego priču, a ona se uvijek skriva ondje gdje nešto odstupa od svakodnevice.