Nachtfresser

Prije prelaska na današnju temu želim zahvaliti svima na brizi, dobro me poznaju iskusniji blogeri, otišao bih vjerojatno kao nekih ranijih godina pofotkati LGBT druženje, ali mi je promaklo. Marihuana marševe, dok su bili aktualni, nisam propuštao, kao ni veće prosvjede protiv nacista. Uz ispriku za pravopisne lapsuse zbog tipkanja na slijepo, idemo dalje.

Nakon planetarnog uspjeha serije "Seks i grad" krajem prošlog stoljeća, koja je popularizacijom "brazilke"u već legendarnoj epizodi, izazvala epohalne promjene u ženskim intimnim zonama,  slijedila je nova svjetska uspješnica s Jamie Oliverom "Gol im kuharom" koji je uspješno ogolio filozofiju kuhanja i približio je širokim narodnim masama. Izvorno potencijalna revolucija se pretvorila u istina raznovrsnu restoransku industriju, čak i u Beogradu je otvoren jedan iz lanca s talijanskom kuhinjom. 

Poznati berlinski Jamie Oliver Kitchen smješten je u centru blizu Brechtovog Berliner Ensemble na obali rijeke Spree. Brechtovo kazalište se reklamira pnovoo kao "Theater für alle" (natpis što viri iza mene na slici, kazalište za sve), kako i Jamie reklamira svoju kuhinju. Ironija je što mi "svi" uglavnom niti si možemo priuštiti ni kazaliđte ni restoran za sve.  

 Zato je voće koliko toliko pristupačno, trešnje čak među najjeftinijem, jedino su jagode skupe, ali mi ni ne idu. Jednu meni nekad jako dragu vrstu nisam ni prepoznao, toliko dugo ih u izobilju slobode i kapitalizma nisam jeo. To su Johannisbeeren, po rječniku sam saznao, ribizle, izvrsne. Zaželio sam želju, jer kad nešto prvi put jedeš...

Naprasno ću završiti post s dvije fotke, pišem na prekide od rano jutros i ako ne završim iskustvo mi govori da ću ga izgubiti, ne znam gdje će se staviti ove zadnje, sad dodane fotke.

Netko je primijetio da slabo pišem o hrani, za razliku od zlatnih berlinskih godina uglavnom ekonomiziramo i hranimo se doma, iako je meni ta hrana bolja od svake vani, nije previše atraktivna za blog. Jučer smo ipak izašli u poznati "Max & Moritz" poznat po kvalitetnim, ali jako začinjenim pilićima, te pilećem kebapu, kao i vegetarijanskom i veganskom kebapu, mi smo ipak testirali teleći kebap, drugarici je bio izvrstan, meni, koji kako ona kaže, nikad nisam zadovoljan i uvijek moram njurgati, je bio šabački zasoljen, inače odličan, šteta. 

To je bilo to...

Poznato je da sam alergičan na nacionaliste svih vrsta, od čorbista do thompsonista, moj najbolji drugar iz mladosti Čombe imao je sreću živjeti u Puli iznad kafića Mate Parlova, najboljeg našeg boksača svih vremena, te se za šampionovog života družiti s njim, on je običavao reći, ljudi, kako bih ja mogao biti nacionalist, pa ja sam bio olimpijski pobjednik. Zato mi je, i danas, ako ništa, multi kulti filozofija, šarena i lijepa.

Za ovu djevojku s pokrivalom na glavi mi morate vjerovati na riječ da je jako lijepa i zanimljivo diskretno našminkana, imao sam kao i uvijek pravo na samo jedan pokušaj snimanja i ovaj put nisam uspio, refleksi slabe, a ni okidač ne ulovi uvijek odmah.

Zanimljiv je fenomen "Ostalgije", nostalgije za vremenom DDR diktature, u Berlinu dosta prisutna, postoji više restorana, muzeja i modnih dućana. Nije to samo, kako je to volio tumačiti naš bloger koji nedostaje Dražen, čežnja staraca za danima svoje mladosti, pokušat ćemo temu, ako bude vremena i mogućnosti, apsolvirati u posebnom postu. Blogam otežano, postove pišem često napamet u mraku, ne stignem ispravljati nužne greške.