Ljuduje ekipa
Cjelodnevni izlet u Gorski kotar sa, zar ste sumnjali, s bivšom učenicom, ne mojom, s kim bismo se mi družili, osim učenicima i blogerima.
Nakon dugog vremena vozimo se u narodnom autu Volkswagenu, podsjetnik da u kapitalizmu nipošto ne propadaju samo loši, na najavljenih novih 50000 otkaza i tko zna koliko uništenih obitelji, ekoomske zakonitosti suvremenih društvenih zajednica.
Naravno najprije ručak, prijateljica dugo živi u Londonu i inzistira da ona časti u restoranu našeg izbora, a to je "Na Piketu"u Hreljinu, odlična klopa sa susretljivim osobljem na brdu s pogledom na more. Ovo gore je moj pjat, prvi put ugrabljeno.
Izabrali smo naime takozvanu malu platu za 27 eura, s tim da su fleksibilni pa smo neželjenu punjenu pljeskavicu i kobasicu trampili za meso našeg izbora, meni dodatni ražnjić.
Zatim su dame otišle pogledati naše zemljište, sad već naravno za prodaju, za koje zbog šuma u komunikaciji nismo znali da je još prije godinu dana "riješen slučaj". Jin i ja smo otišli u poznatu šumu, on obavio sve što treba, a i ja bez straha pio Radensku koju tradicionalno nosim od kuće.
Na povratku smo čuli da je frendica par dana prije vodila svoje londonske gošće u riječki restoran najpoznatijeg hrvatskog roštiljskog lanca, jelo se skuplje i lošije, planirano morsko kupanje je otpalo, jer smo bili umorni i zadovoljni nakon ispunjenog dana (bilo je tu još jedno druženje koje ne stane u post).
Komentari:
Za komentiranje je potrebna registracija.
