.....moram priznati : ona ekipa skupljena u grupi Lipa dalmatinska kuhinja dala mi je "vjetar u leđa" , ohrabrila me iako sam još uvijek među onima, koji rijetko objavljuju slike svojih jela jer su me nagradili ( danas vidjela ) s 414 klikova za prethodno jelo : losos i blitva. 

danas sam u vikendici spremila čeljadi svojoj mesnu štrucu punjenu mozarelom i šunkom : ništa posebno , ali dio ljudstva to voli i ispalo je ovako, kako slika "govori" 

Eto, obistinilo se ono, što je jedna (ne)fer blogirica reklla : ja sam opismenjena domaČica 

........moram malo pauzirati s blogom iz obiteljskih razloga 

 generacije žena su slušale od početka kad bi prohodale, da moraju biti dober, tihe i ljubazne prema svima. 

Ne smiju biti glasne , svadljive , dokazivati svoje pravo kad ga imaju , biti preambiciozne , samouvjerene i ono -kako se obično kaže - biti svoje.

Trebale bi sebe umanjivati da bi drugima oko njih bilo lakše.

****

Ali, došlo je vrijeme , da žena ne umanjuje sebe kako bi stala u neki zadani okvir : treba biti glasna da je se čuje , pogotovo one, koje u društvu, u politici ili umjetnosti nešto znače s imenom i statusom. 

Ali-nije to sve : biti samo domaćica, majka , koja "ne radi vani" nego isključivo "unutra" za svoju obitelj ne znači, da mora trpjeti svoju ženskost , biti nečujna i ne prigovoriti ničemu što je tišti. 

To ne znači živjeti izvan pravila, to znači živjeti s pravom glasa ne samo na biračkom mjestu nego i u svom vlastitom domu. 

...........ostaju samo oni  koji nemaju kamo nazad

oni, koji nemaju što izgubiti 

Tu nema publike, zastave ni pljeska .

Samo vjetar u prsa i goli kamen pod nogama 

U završnom krugu trči se za nadu,za onu kuću u kojoj gori svjetlo i kad su svi prozori zatvoreni ...

Iz Arsenove zbirke :  Uvijek žive od davnina domovi bez domovine