generacije žena su slušale od početka kad bi prohodale, da moraju biti dober, tihe i ljubazne prema svima. 

Ne smiju biti glasne , svadljive , dokazivati svoje pravo kad ga imaju , biti preambiciozne , samouvjerene i ono -kako se obično kaže - biti svoje.

Trebale bi sebe umanjivati da bi drugima oko njih bilo lakše.

****

Ali, došlo je vrijeme , da žena ne umanjuje sebe kako bi stala u neki zadani okvir : treba biti glasna da je se čuje , pogotovo one, koje u društvu, u politici ili umjetnosti nešto znače s imenom i statusom. 

Ali-nije to sve : biti samo domaćica, majka , koja "ne radi vani" nego isključivo "unutra" za svoju obitelj ne znači, da mora trpjeti svoju ženskost , biti nečujna i ne prigovoriti ničemu što je tišti. 

To ne znači živjeti izvan pravila, to znači živjeti s pravom glasa ne samo na biračkom mjestu nego i u svom vlastitom domu.