Nachtfresser

 Berlinske cure su jako zadovoljne napustile naše riječko potkrovlje, nama je srce na mjestu, te punom snagom odozgor nastavljamo iseljavanjem vlastitih života. Ja za razliku od drugarice bacam skoro sve, uključujući fotke bivših razreda i putovanja, uključujući i slike onih ljepotica, koje mi ipak, mada je u momentima moglo izgledati drugačije, nisu ostavile dublji trag.

Kao mladi profesor pokušavao sam i oslobađati učeničku svijest, na tragu originalne Summerhill pedagogije, vrlo brzo sam zbog zastave na zidu učionice i raspela, oboje učenički radovi, završio na razgovoru u županiji, u suštini ugodnog sučeljavanja mišljenja, ali smo se ipak dogovorili da se zbog sigurnosti, iako dobro učvrščen, križ s velikom lutkom i malom zaljepljenom ovoj na trbuh, makne iz učionice (instalacija je bila jako teška).

Moja generacija je bombardirana sjećanjem na nacističke zločine koji su zbilja bili vanumni i neshvatljivi, odgoj slobodne djece je bio izbor i borba mladog mene. Na buvljaku u Berlinu sam kupio po 50 centi hrpu nacističkog propagandnog smeća kojim su se obični Nijemci informirali, pobacano, ostavio nasumce jedan primjerak.

Ipak najvažnija u sazrijevanju je bila rock glazba, i tu smo bili vješto manipulirani, nakon članka u ovom Đuboksu dugo je moj najdraži muzičar bio Clapton i divio sam se njegovom izlasku iz pakla droge i sposobnosti voljenja žene, istinu sam saznao iz knjiga iz prve ruke, no odavno  sam već slušao drukčiju glazbu.

Kapitalizam mi se skroz razgolitio kad su skinuli do kraja najdražu sportašicu Katarinu Witt, sve je na prodaju, pamtim čekanje u dugom redu za to domaće izdanje Playboya, kojeg nije bilo za sve.

Prije rata sam bio pretplaćen na onda najbolji književni časopis "Kniževnu reč", pretplatu sam momentalno uz pisani prosvjed otkazao kad mi je na kućnu adresu stigao istina besplatno jubilarni broj nacionalističkih "Književnih novina" ("Mogao bi netko pomisliti da me zanimaju srpski nacistički bardovi..."

Par godina poslije izbio je rat, ja sam bio teoretski pripremljen, bio sam u grupi koja je sastavila peticiju o hitnom zaustavljanju govora mržnje koju je potpisao i Drnovšek, lavina se ipak kad krene ne da više zaustaviti, kao ni život pri seljenju..