vjetarugranama

Mnogo je zvukova doma.
Zvuk tišine isprekidan rijetkim hukom vjetra što s krošnje iščešljava posljednje lišće: poput kapi vode s tek oprane kose.
Zvuk žamora i odlaganja posuđa, što dopire u udaljenu sobu: nekoliko ljudi razgovara u posljednjim minutama pred obrok.
Zvuk objedovanja u šutnji: toplina očiju što se pogledavaju nad blagoslovom hrane.
Zvuk lajanja i usisača: tajne tuđih života što prigušene dopiru od susjeda.
Zvuk kišnog sumraka u samoći: snažno udaranje kapi u krovove i zidove.
Zvuk napuštanja i odlaska, dogovora, pozdrava i okretanja ključa u bravi: zvuk života koji je tek započeo sa zamahom.
Zvuk uključivanja termostata i vode što struji cijevima: toplina je dobra.
Zvuk radosti u mraku - ili uz tek slabu svjetlost: jedva čujno udaranje potplata na papučama o voljena stopala.
Zvuk sigurnosti i spokoja: šušanj ili dva; dug izdisaj, povlačenje pokrivača, vrelina, šapat: moje? tvoje!