Nachtfresser

Jučer smo išli razgledati stan u ulici jednog od najvećih tiranina u povijesti Otta von Bismarcka, veliokog nacionalista i osnivača te 

željeznog kancelara prvog njemačkog carstva. "Mi Nijemci strahujemo samo od Boga..."

Našli smo se sa simpatičnom agenticom u stanu dvostruko manjem od onog našeg bivšeg u potkrovlju, po kapitalističkim mjerilima otprilike iste vrijednosti s onim našim u potkrovlju, ipak se nalazi u centru naspram zgrade njemačke opere, a uz zgradui je i cvijetni Shakespeare park. Sve više prihvaćam definiciju Simone de Beauevoire da je i starost u kapitalističkpm društvu najprije socijalna kategorija.

Stančić je na prvu lijep, ne gleda na glavnu prometnicu, na prostranom balkonu se Jin odmah odomaćio, ima i lift ali nije ga nužno koristiti tih par stepenica.

Klima  u Berlinu je inače izuzetna, može se disati, što posebno godi Jinu koji je u Rijeci mnogo češće ostajao bez daha, ovdje mu prijete pak druige opasnosti, prekjučer su ga dohvatila masivna vrata zgrade koja je žena naglo otvorila, kad je i on isto naglo skrenuo u spas njihove hladovine, te je i on jučer imao blagi otok kao i ja pri ubodu njemačke dobrodošlice nakon prelaska granice o čemu sam već pisao.

Završna slika razgovora sa simpatičnom agenticom, inače Talijankom porijelom, mailat ćemo se, slika naravno ide ako prođe, nijednom još nisam uspio objaviti svih obećanih pet. Pozdrav hrvatskoj blogerskoj ekipi!