U zvijezdama piše

na rehabilitaciji i moram vam priznati da mi je samo bilo ugodno osoblje a sve ostalo je sablasno, jednostavno odjel gdje možete samo razgovarati sami sa sobom ili svojom mislima s obzirom da je to odjel na kojem većina pacijenata leži pa ne možete komunicirati s nekim.

Znam da će te mi sada reći pa to je bolnica a ne pričaonica,  je to je istina ali isto tako nakon terapija kada završe jednostavno na tom djelu nemate nikoga s kim bi se mogli malo družiti jer većina je vezana za krevet. 

Osoblje je vrhunsko i pomažu koliko mogu, te se trude da pacijent ima ugodan boravak dokle god je tamo.

Vrijeme ako si iole malo pokretan ( u kolicima ) kao što sam bila ja možeš provesti na balkonu, dnevni boravak im služi za ukras jer iako postoji veliki stol nitko tamo ne jede,  nego ti simpatična kuharica donosi jelo u sobu. Dani naravno sporo prolaze jer terapije obaviš ujutro i onda kasnije nastaje tišina koja te ubija jer odjel postaje sablast.

Za izlazak iz stana, ni u dućan nemam volje ići 

Za gledanje serija na kompjuteru, za čitanje omiljnih knjiga, za spavanje, za hranu ništ mi se neda osim razgovarat a to nemam s kim i zato mi je lijepo imat ovakav kutak jer mogu ispisati rije po rije  i tako razaznat svoje misli koje su razbacane u mojoj glavi onako kako njima odgovara, a ja ih moram dovesti u red jer ništa nikome nije u životu idealno pa tako ni meni.

Zahvalna sam za upit pa ću sad postaviti ovo i vidjeti jeli se što popravilo ili ne te ću Vam onda odgovoriti na upit. Postavkom teksta vidjeti ću dali ima poteškoća kojih je bilo.

Uvijek legne pred vrata kada idem u dućan

Od vrućine i spava dok ne ogledni 

Moj Bubimir