,,,,,,tako kažu svi oni koji misle, da je ekskurzija blagodat prosvjetara i "tri mjeseca" praznika..

Griješe, ali ne možeš dokazati:  ..ekskurzija je dobra i ugodna ako se vratiš sa zdravom tuđom djecom nazad. 

Ova slika je iz Budimpešte : sjede Hrvatski lijevo i Njemački desno tj Ana i Branka odrasli dio punog autobusa ,maturanata . 

I bilo bi sve ( kao ) u redu, da jednu cijelu noć ( prije ove fotografije ) nismo probdjele s dva policajca koji ne govore ni jedan jezik osom svojeg čekajući da se pojavi učenik koji je zbog nesretne ljubavi otišao na mali otočić na Dunavu zvan Sv Helena...Nešto poput Napoleona ; nije mu uzvraćene ljubav iz susjednog razreda i kad smo prijavili nedolazak u hotel , poslali su nam ta dva policajca da nam - prave društvo!!!

Završila je priča , a ova slika je nakon "butika" od kolača "Žarbo" u ulici Vaci. Nas dvije smo bile na sediranju kolačima umjesto Apaurinom.

I  kako preživjeti strah u crnoj Budimpešzanskoj noći ??? 

JUČER, SINOĆ ZAPRAVO 22.LISTOPADA U TRI POKUŠAJA NIŠTA 

PITAM SE PITAM-----ZAŠTO

....... rastati se  . to svi moramo onda kad to moranje dođe 

ali, opraštati se , e - to nije posao za svakoga : postoje oni, koji ne znaju i oni drugi koji

ne mogu 

Za opraštanje treba imati jako srce 

Opraštanje od nekoga je vrlo bolno,,,,