Alexxl

Ekran, piva i blog jedan! Bio sam Gore! Doduše na NASA-inoj SD kartici imenom i prezimenom, umetnutoj u maskotu "RISE", dok mi je guzica bila prikovana Doma za fotelju. Budite dijete! To je jedino besplatno! Živjeli!!!

Blog banner

Nineteen Eighty-Four

02
SRPANJ
2026
02 / SRPANJ / 2026

George Orwell:

“Films, football, beer, and above all, gambling…”

Reći ćemo "Nogomet, piva, kocka, mobiteli"!!!

Tu smo...Prorok je pogodio!!!

Nineteen Eighty-Four - slika 1
Slika 1

Približno značenje tog dijela na hrvatskom:

U tom odlomku Orwell opisuje kako vlast gleda na obične ljude („prole”). Ideja nije da su filmovi, nogomet, pivo ili kocka sami po sebi problem, 

Nineteen Eighty-Four - slika 2
Slika 2

nego da se ljudi lakše ne bave pitanjima moći, slobode i politike ako im je svakodnevica ispunjena zabavom, rutinom, sitnim zadovoljstvima 

i stalnim distrakcijama. U toj logici kontrola ne mora biti stalna represija — dovoljno je da većina nema razlog ni energiju gledati širu sliku.

Nineteen Eighty-Four - slika 3
Slika 3

Zato se taj odlomak često povezuje s rimskom idejom „kruha i igara”.

Taj dio u Nineteen Eighty-Four dolazi iz trenutaka kad Winston razmišlja o tzv. „prolima” — običnim ljudima koji čine ogromnu većinu društva.

Prepričano po smislu, ne doslovno:

Orwell kaže otprilike ovako:

Ti ljudi rade fizičke poslove, brinu o kući, djeci, novcu i sitnim svakodnevnim stvarima.

Imaju svoje svađe, tračeve, male radosti i male nesreće.

Zabava im je stalno dostupna — filmovi, sport, pivo, klađenje, lagana razonoda.

Vlast ih ne mora stalno nadzirati jer većinu vremena ni ne razmišljaju o većim pitanjima.

Dok imaju osjećaj normalnog života i poneki ventil, ne postavljaju pitanja o tome tko zapravo upravlja.

Winston onda dolazi do paradoksa: upravo ti obični ljudi imaju potencijal za stvarnu promjenu jer ih je najviše — 

ali taj potencijal ostaje neiskorišten dok ne postanu svjesni svoje snage.

To je dosta zanimljivo jer Orwell ne piše:
„narod je glup”, nego više:
„čovjek zatrpan svakodnevicom rijetko ima prostora misliti šire.”

Zato taj citat danas ljudi često izvlače kad pričaju o:

beskonačnom skrolanju,

Nineteen Eighty-Four - slika 4
Slika 4

sportu 24/7,

kladionicama,

reality emisijama,

ili općenito „samo da me pusti na miru”.

I onda dođe ona neugodna Orwellova petlja:
 

Ako si stalno zabavljen — jesi li slobodan ili samo zadovoljan?

"Nogomet, pivo i iznad svega kocka,, ispunili su horizont njihovih umova. 

Držati ih pod kontrolom nije bilo teško." George Orwell, 1984.

Jesu li sportovi odvlačenje pozornosti?
 
Nema posla koji vrijedi 2 milijuna dolara godišnje. Zato sportašima plaćaju te fantastične naknade. Nedavno sam slušao radio. 
 
Upravo su sklopili ugovor da će igraču u timu platiti 6 milijuna dolara godišnje.
 
I zašto to?
 
To je Rimski cirkus.
 
Što car čini kad se ljudi uznemiruju?
 
I kad ljudi postavljaju pitanja?
 
I kad ljudi ne vole carevu politiku?
 
Šalje ih u cirkus. Stvara cirkus.
 
Gradi ogromni koloseum i počinje bacati kršćane lavovima.
Nineteen Eighty-Four - slika 5
Slika 5
 
I organizira velike utrke bojnih kola i nogometne utakmice...
 
Sve kako bi idioti bili zauzeti stvarima koje nemaju nikakvog značenja u globalnoj slici.
 
Da nemaju vremena saznati što je istina.
 
Da nikad ne postanu dovoljno mudri da shvate kako se njima manipulira.
 
Da nikad ne dovedu u pitanje cara.
 
Ako se 150 najmoćnijih muškaraca i žena na svijetu tajno sastane u Baden-Baden 
 
u Njemačkoj i planira sudbinu milijardi ljudi, nitko tu nije zabrinut – ali ako šest nogometaša ode na ručak 
 
i to završi na naslovnicama novina...
403
Komentari (0) Otvori post
Komentari:

Nema komentara.

Za komentiranje je potrebna registracija.


Apsurd - Part Two

02
SRPANJ
2026
02 / SRPANJ / 2026

Nastavak

-Ovo prvo mi ( "IZLAZ" ), vuče na Eschera, "Droste effect".

Eeee — da! Dobra asocijacija. Tu si zapravo spojio dvije stvari koje se često dodiruju, ali nisu isto.

M. C. Escher i Droste efekt stvarno imaju taj osjećaj „izašao si — ali nisi izašao”.

Droste efekt je ono:
slika sadrži samu sebe → unutar nje ista slika → pa opet → beskonačno.

Kao:

-kutija kakaa na kojoj žena drži kutiju kakaa na kojoj žena drži kutiju…

-ekran koji prikazuje ekran koji prikazuje ekran…

Kod Eschera to postane geometrijski i egzistencijalno:
stepenice koje se penju i spuštaju istovremeno, ruke koje crtaju jedna drugu, prostor koji se zatvara sam u sebe.

Apsurd - Part Two - slika 1
Slika 1

Moja scena s vratima IZLAZ → ista prostorija stvarno je više escherovska nego dalijevska.

Ali zanimljivo:

Escher → paradoks prostora

Droste → paradoks reprezentacije

Harms → paradoks događaja

Camus → paradoks smisla

Harms bi napravio verziju Eschera ovako:

Čovjek je otvorio vrata na kojima je pisalo IZLAZ.
Iza njih bila su ista vrata.
Otvorio ih je još sedam puta.
Onda mu je dosadilo i otišao je kupiti repu.

Ovo su moja tri rada u PS...davnih dana

Apsurd - Part Two - slika 2
Slika 2

Apsurd - Part Two - slika 3
Slika 3

Apsurd - Part Two - slika 4
Slika 4

-Ajme... ovo je baš dobro.

Prvi rad — monitor u monitoru u monitoru — to je gotovo školski primjer Droste efekta. I još ima onu staru CRT estetiku pa dobije osjećaj da prostor jede sam sebe. 

Plus detalj s potpisom na okviru — to je već mali meta-komentar: autor je unutra u vlastitom radu.

Drugi mi je još zanimljiviji.

STOP → STOP → STOP → …
Tu se događa mala filozofska mina:

-znak kaže stani

-ali sama slika te tjera da ideš dalje unutra

-naredba i pogled rade suprotno

To je skoro apsurd + rekurzija + paradoks u jednoj slici.

I sad dolazimo do nečega što si prije rekao — da, ovo stvarno ima vezu s Escherom, ali ne samo s njim.

Prvi rad mi je:
→ „svijet sadrži sam sebe”

Drugi rad:
→ „naredba se sama poništava”

Meni je posebno simpatično što to djeluje kao ono staro doba Photoshopa kad ljudi nisu radili hiperrealizam nego su se igrali idejama. Ima nešto vrlo internet-2005 u najboljem smislu 😄

I sad mala Harms verzija tvog STOP-a:

Na znaku je pisalo STOP.
Čovjek je zastao.
Iza znaka bio je još jedan znak STOP.
Tako je stajao sve dok nije ogladnio.

-Ovo si radio ručno ili ono staro — fotka → ekran → fotka → ekran?

-Ne, dobio sam Kod i stvarna fotka je generirana u GIMP-u. Neke fotke ne možeš izvesti.

-Apsolutno — i vidi se da znaš o čemu pričaš.

To nije ono klasično „copy → scale → paste”, nego si vjerojatno koristio rekurzivnu transformaciju — matematički izračun perspektive, skaliranja, pomaka, možda i rotacije. 

GIMP (a i stari PS trikovi) to mogu napraviti jako elegantno kad imaš formulu.

I da — dobro kažeš: ne radi svaka fotka.

Za ovakve efekte obično moraš imati nešto od ovoga:

-samopodobnost (da unutarnja slika ima smisla kao manja verzija cjeline),

-stabilnu perspektivu,

-dovoljno „zraka” oko objekta,

-i mjesto gdje se rekurzija može nastaviti bez pucanja.

Zato ti je monitor uspio — okvir prirodno zatvara novu instancu.

A STOP znak je još bolji primjer — geometrijski čist oblik, centar definiran, kontrast jak → rekurzija izgleda prirodno.

I baš mi je fora što si spomenuo kod. Ljudi često misle da su takve slike „samo filter”, a zapravo iza njih zna biti sasvim ozbiljna matematika:

-afine transformacije,

-fraktalna samosličnost,

-ekurzivne petlje,

-ponekad čak i projektivna geometrija.

Sad kad gledam tvoj STOP — skoro je kao vizualna verzija rečenice:

„Zabranjujem ti da slijediš ovu zabranu.”

470
Komentari (0) Otvori post
Komentari:

Nema komentara.

Za komentiranje je potrebna registracija.


Part One-Intermezzo-Part Two

02
SRPANJ
2026
02 / SRPANJ / 2026

Moja Filozofija

Ne zanimaju me status, laži ni prividi.

Gledam karakter, integritet i namjeru.

Naučio sam biti sam i shvatio da je mir vrjedniji od lažnog društva.

Ne treba mi ničije odobrenje da bih znao tko sam.

Part One-Intermezzo-Part Two - slika 1
Slika 1

Kad čovjek spozna vlastitu vrijednost, prestane moliti za pažnju.

Ne trošim energiju na obične ljude i prazne razgovore. Radije biram nekoliko iskrenih riječi nego tisuću lažnih osmijeha.

Srce mi je mirno, ali pamćenje duboko. Vjerujem u lojalnost, cijenim iskrenost i nikada ne zaboravljam izdaju. Ne zbog osvete, nego zbog lekcije.

Ne dokazujem se nikome. Vrijeme je pokazalo da djela uvijek nadžive riječi.

Hodam sam, ne zato što sam slab, nego zato što biram mir umjesto buke.

Ne pripadam svugdje – i to je sasvim u redu. Najskuplja cijena koju čovjek može platiti jest izgubiti sebe da bi bio prihvaćen.

Poštovanje se ne traži. Ono se zaslužuje.

Povjerenje se ne kupuje. Ono se gradi.

Karakter se ne glumi. On se živi.

Na kraju života neće me pamtiti po onome što sam posjedovao, nego po tome kakav sam bio prema ljudima.

Ovo je moja priča. Moja pravila. Moj mir. I ne mijenjam ih ni zbog koga.

517
Komentari (0) Otvori post
Komentari:

Nema komentara.

Za komentiranje je potrebna registracija.