Post je trebao biti o jučerašnjoj idili, danas lahko raznesenoj.

Idile su krhke kao i ljudi, samo fotke ostaju i varavi doživljaji.

Povratnica iz inozemstva planira započeti novi život kao turistički vodič, ja sam idilu tog zanimanja srećom još kao student iživio, drugarica jučer pronašla sad povijesnu značku, i nekad najbolju agenciju su uništili.

Zato ne vjerujem u idile i lažni red, draži su mi kaotični zidovi i trafo stanice pokraj kojih svakodnevno prolazim.

I oproštaji od dana večernjim šetnjama, drugaricu treba motivirati definiranjem smisla i cilja, mene ne. Ja sam l'art pour l'art tip.

Sjećate se one orade na gostujućem ručku, e mi smo onda nahvalili domaćici predjelo, netko hobotnicu, netko pečene paprike i danas smo primili brzinsku dostavu,ovaj put izvrstan ručak.

Lijepa vijest iz Berlina gdje su drugu nedjelju izbori, Elif tijesno vodi . Savjetuje je savjetnik gradonačelnika New Yorka, i mi Amere za trku imamo. 

Budući da su vrućine popustile odlučili smo se za dužu rutu popodnevne šetnje.Taman smo se zalaufali, drugarici zvoni mobitel, znak za odmor iskusnog veterana.

Neću o politici, mene samo raduje nagovještaj da možda raja negdje i pozitivno šokira nas pokisle progresivce.

Vratimo se ipak ljepotama mikrosvemira dok traju.