Pakleno ljeto, umiru zadnji poznati istinski hrvatski ljevičari poput dramatičara Šnajdera, nepoznati između ostalog sizifovski svakodnevno osposobljavaju svoje prastare digitalce i snimaju banalnosti vezane uz slučajne vremenske prolaznic(k)e.

Detalji u radnom prostoru podsjećaju i na ljepše razdoblje ovog ljeta.

Danas je nakon barem desetljeća proradio i ovaj nikon, do kad, vidjet ćemo.

Inače danas sam počeo pisati futurističku pjesmu o prolaznosti nad i pod zemljom, kao ilustracija je trebao poslužiti neuspio selfie u berlinskom metrou s jurećim vlakom koji upravo ulazi u stanicu.

I za kraj još jedna od jučer:P

Suma summarum lud sam, ništa ne ide od ruke.

Vijesti iz nesvijesti, Batine zbog  pentagrama,  ne mogu vjerovati, gradonačelnica osuđuje nasilje kao način rješavanja problema, ha, tu zbilja ima problema. Jučer se nisam usudio ni napisati, izložba Marine Abramović je puna pentagrama, valjda je zato zabranjena mlađima od 16, a pentagramje kako očito podučavaju djecu u Sinju simbol Sotone osobno. Dosjetio sam se kako Marinu ipak predstviti našem pučanstvu, i mi Irfan view za trku imamo, pentagram je ovo zvjezdasto što se samo nazire.

Prazneći potkrovlje u kojem bismo trebali imati mlade gošće, pored zbirki raznovrsnih rizli, koje ću ostaviti, možda im zatrebaju i pljoski, našao sam Nikon identičan ovom kojeg koristim, ali čitavog ekrana, pokušao ga osposobiti, javlja da su nove baterije prazne i gasi se. To mi je bio izgovor za sići do Korza i uloviti par motiva.Nitko ne želi staviti čitav ekran na funkcionalni fotić, kažu, za svaki Nikon kvar mora se slati u Zagreb.

Inače nakon povratka gospodin Keka na trenersku klupu i moje društvo je aktiviralo navijanje za Rijeku. Pogled na mural i nebodere iz mog vrta.

Preksinoć smo imali glazbu s računala u vrtu od Cohena nadalje, fotić me uspješno iznenadio, u momentu kad ni ja nisam jasno vidio u mraku drugaricu pri fotografiranju, on jest.