Netko je primijetio da slabo pišem o hrani, za razliku od zlatnih berlinskih godina uglavnom ekonomiziramo i hranimo se doma, iako je meni ta hrana bolja od svake vani, nije previše atraktivna za blog. Jučer smo ipak izašli u poznati "Max & Moritz" poznat po kvalitetnim, ali jako začinjenim pilićima, te pilećem kebapu, kao i vegetarijanskom i veganskom kebapu, mi smo ipak testirali teleći kebap, drugarici je bio izvrstan, meni, koji kako ona kaže, nikad nisam zadovoljan i uvijek moram njurgati, je bio šabački zasoljen, inače odličan, šteta. 

To je bilo to...

Poznato je da sam alergičan na nacionaliste svih vrsta, od čorbista do thompsonista, moj najbolji drugar iz mladosti Čombe imao je sreću živjeti u Puli iznad kafića Mate Parlova, najboljeg našeg boksača svih vremena, te se za šampionovog života družiti s njim, on je običavao reći, ljudi, kako bih ja mogao biti nacionalist, pa ja sam bio olimpijski pobjednik. Zato mi je, i danas, ako ništa, multi kulti filozofija, šarena i lijepa.

Za ovu djevojku s pokrivalom na glavi mi morate vjerovati na riječ da je jako lijepa i zanimljivo diskretno našminkana, imao sam kao i uvijek pravo na samo jedan pokušaj snimanja i ovaj put nisam uspio, refleksi slabe, a ni okidač ne ulovi uvijek odmah.

Zanimljiv je fenomen "Ostalgije", nostalgije za vremenom DDR diktature, u Berlinu dosta prisutna, postoji više restorana, muzeja i modnih dućana. Nije to samo, kako je to volio tumačiti naš bloger koji nedostaje Dražen, čežnja staraca za danima svoje mladosti, pokušat ćemo temu, ako bude vremena i mogućnosti, apsolvirati u posebnom postu. Blogam otežano, postove pišem često napamet u mraku, ne stignem ispravljati nužne greške.