Prvo što smo primijetili ulazeći autom u Berlin, bilo je kako puno mladih po ulicama nosi crno. Naravno da sam pomislio da je u pitanju koncert ili okupljanje grufti scene po kojoj je Dresden poznatiji, no izgleda da Berlinčani samo osjećaju bilo vremena. Nisam fotkao, jer ja sam navugacija u našem autu, koja se lako dekoncentrira. U skladu s tim prva vijest ovdje što me zatekla je bila o raskidu još jedne od naizgled idealnih veza.

Shvatili smo jučer da je subota, pa smo otišli u shopping po namirnice nužne za preživljavanje, naravno na Alexanderplatz, televizijski toranj, simbol i orijentir se nazire u pozadini prve slike. Pred svakim dućanom bi Jin dok smo čekali legao dremnuti, odmah bi nam dojurio neki zabrinuti ljubitelj životinja, pas sigurno treba vode. Da me ne bi  dalje gnjavili, brzo sam naučio lekciju i uz svaki predah bih zalegnutom zbumkenom psu stavljao posudicu s vodom pred njušku.

Jin se jučer ovdje naigrao za godinu života u Hrvatskoj. Ni psi ovdke ne izbjegavaju stare i bolesne. Iako je klima idealna, ja još nisam obukao kratke hlače, on povremeno teško diše, zato me vesele ta druženja. Jutros me probudio za ići na balkon, zato i jesam više za kompom.

Jučer sam eksperimentirao što inače ne radim, stavio iste fotke na dva bloga i FB, daleko najbolja posjećenost i uvjetno rečeno interakcija na FB, iako je otvoreno samo za prijatelje tamo, i to me malo rastužuje. Ove će iči samo ovdje, jako mi fali Irfanview. Vrijeme za novu šetnju, iako smo Jin i ja već kratko bili vani, om za pronjuškati oko haustora i malo dalje na prvoj travi obaviti nuždu, ja promatrati buđenje kvarta, pijani mladi crnac je mjerio širinu trotoara, a mlada cura je trčala zakopčane kao uisred zime io valjda u skladu s pobožnošću nedjelje.