Uvijek kad me u Berlinu uhvati bedara, odem se izgubiti  u košnicu velebnog glavnog kolodvora, jučer je bio jedan od tih dana. 

Kolodvor, remek djelo od stakla, željeza i betona, najveće europsko križalište pruga na pet nivoa, otvorila je 2006. Angela Merkel kao simbol ekonomske moći ujedinjenje Njemačke na mjestu nekadašnjeg zida i time okončala priču koji je najvažniji berlinski kolodvor, istočni Alexanderplatz ili zapadni Zoo.

Mislim da je spomen ploča njoj u čast maknuta (napomena: AI veli da je još tu i da sam je promašio), ja je jučer nisam vidio, kao što se uklanjaju simboli politike berlinske otvorenosti, no miješanje naroda i rasa je vidljivo na svakom koraku. 

Za razliku od nas gdje putuju uglavnom penzići, ovdje je većinski u pitanju jako mlada populacija, podsjetilo me jučer da će nam u osmom mjesecu doći u goste samostalno na more kći berlinskih domaćina s četiri ili pet svojih vršnjakinja (17).  

Od Hauptbahnhofa do našeg berlinskog utočišta vozi direktna tramvajska linija. Inače smo pročitali da se početkom kolovoza u Rijeci temperature ponovo penju do 35, još jedan razlog za osjećaj nelagode povratka.