Suma summarum lud sam, ništa ne ide od ruke.

Vijesti iz nesvijesti, Batine zbog  pentagrama,  ne mogu vjerovati, gradonačelnica osuđuje nasilje kao način rješavanja problema, ha, tu zbilja ima problema. Jučer se nisam usudio ni napisati, izložba Marine Abramović je puna pentagrama, valjda je zato zabranjena mlađima od 16, a pentagramje kako očito podučavaju djecu u Sinju simbol Sotone osobno. Dosjetio sam se kako Marinu ipak predstviti našem pučanstvu, i mi Irfan view za trku imamo, pentagram je ovo zvjezdasto što se samo nazire.

Prazneći potkrovlje u kojem bismo trebali imati mlade gošće, pored zbirki raznovrsnih rizli, koje ću ostaviti, možda im zatrebaju i pljoski, našao sam Nikon identičan ovom kojeg koristim, ali čitavog ekrana, pokušao ga osposobiti, javlja da su nove baterije prazne i gasi se. To mi je bio izgovor za sići do Korza i uloviti par motiva.Nitko ne želi staviti čitav ekran na funkcionalni fotić, kažu, za svaki Nikon kvar mora se slati u Zagreb.

Inače nakon povratka gospodin Keka na trenersku klupu i moje društvo je aktiviralo navijanje za Rijeku. Pogled na mural i nebodere iz mog vrta.

Preksinoć smo imali glazbu s računala u vrtu od Cohena nadalje, fotić me uspješno iznenadio, u momentu kad ni ja nisam jasno vidio u mraku drugaricu pri fotografiranju, on jest.

Svaka generacija kod nas mora izgleda odrastati uz ista sranja o kojima je mladi Houra pisao pjesme, dok nije sazrio, shvatio da treba prehraniti obitelj, a rat je dobra šansa za biznis s nekim novim filmovima. Ova generacija nema studentske demonstracije, i bolje, studenti su zauzeti plakanjem uz "emotivnog" Tompsona u Šibeniku.

Mrzim kad me se površno čita, izuzetno rijetko pišem o Nijemcima i Njemačkoj, moji su postovi o Berlinu, koji ne bi bio glavni grad da je Hitler pobijedio,a i upitan je njegov status, ako najjača stranka AfD, o čijim biračima Alexxl piše kad opisuje Nijemce, preuzme vlast. Ja sam jučer čuo na glavnoj TV samo neku važnu nadahnutu babu, kako mladi za razliku od vršnjaka s trulog Zapada oba spola radu idu u vojnike i spremni su i životom braniti tekovine slobode i demokracije, deja vu.

Neke fotke nisam objavio jer ih je trebalo samo malo posvijetliti, na ovoj se vide tri kolodvora o kojima sam pisao, te četvrti možda i najveći na kojem je bio čuveni Checkpoint Charlie. O tome možda u kvizu, ako platforma preživi.

Cura ispred Gropius muzeja, koji mi je ostao u lijepom sjećanju i odnosom prema umirovljenicima, posvijetljena cura, nije više perfektna kao u polumraku.

Došlo je do promjene u anketi, ove cvike su izbile na moje iznenađenje, na diobu prvog mjesta, usput prvi riječki selfie nakon Berlina.

Za kraj i znojava fotka s vrelog asfalta slučajne prolaznice, ulice su inače sablasno puste.

Voljela bih sada biti na moru

Uvijek kad me u Berlinu uhvati bedara, odem se izgubiti  u košnicu velebnog glavnog kolodvora, jučer je bio jedan od tih dana. 

Kolodvor, remek djelo od stakla, željeza i betona, najveće europsko križalište pruga na pet nivoa, otvorila je 2006. Angela Merkel kao simbol ekonomske moći ujedinjenje Njemačke na mjestu nekadašnjeg zida i time okončala priču koji je najvažniji berlinski kolodvor, istočni Alexanderplatz ili zapadni Zoo.

Mislim da je spomen ploča njoj u čast maknuta (napomena: AI veli da je još tu i da sam je promašio), ja je jučer nisam vidio, kao što se uklanjaju simboli politike berlinske otvorenosti, no miješanje naroda i rasa je vidljivo na svakom koraku. 

Za razliku od nas gdje putuju uglavnom penzići, ovdje je većinski u pitanju jako mlada populacija, podsjetilo me jučer da će nam u osmom mjesecu doći u goste samostalno na more kći berlinskih domaćina s četiri ili pet svojih vršnjakinja (17).  

Od Hauptbahnhofa do našeg berlinskog utočišta vozi direktna tramvajska linija. Inače smo pročitali da se početkom kolovoza u Rijeci temperature ponovo penju do 35, još jedan razlog za osjećaj nelagode povratka.

Sve je napredovalo 

bogati su još bogatiji

siromašni još siromašniji 

glupani još gluplji 

Idealisti su se snašli materijalno 

Materijalisti idealno 

Sušne ili kišne 

Važno je, da su kod nas sve godine - historijske 

Vladimir-Bulatović  Vib