Uvijek kad me u Berlinu uhvati bedara, odem se izgubiti  u košnicu velebnog glavnog kolodvora, jučer je bio jedan od tih dana. 

Kolodvor, remek djelo od stakla, željeza i betona, najveće europsko križalište pruga na pet nivoa, otvorila je 2006. Angela Merkel kao simbol ekonomske moći ujedinjenje Njemačke na mjestu nekadašnjeg zida i time okončala priču koji je najvažniji berlinski kolodvor, istočni Alexanderplatz ili zapadni Zoo.

Mislim da je spomen ploča njoj u čast maknuta (napomena: AI veli da je još tu i da sam je promašio), ja je jučer nisam vidio, kao što se uklanjaju simboli politike berlinske otvorenosti, no miješanje naroda i rasa je vidljivo na svakom koraku. 

Za razliku od nas gdje putuju uglavnom penzići, ovdje je većinski u pitanju jako mlada populacija, podsjetilo me jučer da će nam u osmom mjesecu doći u goste samostalno na more kći berlinskih domaćina s četiri ili pet svojih vršnjakinja (17).  

Od Hauptbahnhofa do našeg berlinskog utočišta vozi direktna tramvajska linija. Inače smo pročitali da se početkom kolovoza u Rijeci temperature ponovo penju do 35, još jedan razlog za osjećaj nelagode povratka.

Sve je napredovalo 

bogati su još bogatiji

siromašni još siromašniji 

glupani još gluplji 

Idealisti su se snašli materijalno 

Materijalisti idealno 

Sušne ili kišne 

Važno je, da su kod nas sve godine - historijske 

Vladimir-Bulatović  Vib 

Warning-Upozorenje

Ako želite bolje vidjeti kolaž:
Desnim klikom miša kliknite na fotografiju

 i odaberite „Otvori sliku u novoj kartici”.
Zatim kliknite na novu karticu 

koja se otvorila na vrhu preglednika. 

Slika će se otvoriti u punoj veličini 

pa je možete dodatno povećati 

pomoću Ctrl + kotačić miša ili tipkama Ctrl + +.

Sljeme!

Eto, bil sam. Vozil sam se "Novom" žičarom. Najveća mi fora kaj sam vidil staru kabinu.

Kak sam ja u nju stal pojma nemam???

I ručali gore kod Tornja u Buffet-u "Vidikovac"...pristojne cijene.

Ja sam si zel grah varivo, pivu i kavu. Natrpal sam se doma, pred polazak. Nas šestero je bilo.

Mladi, Ona i njezini roditelji, Nas dvoje i sinčina + Puffy. Jednostavno ga nemreš uslikati.

To leti od ve do ve!

Žičara je O.K.. 

Ljudi koji žive okolo su lažljivci...šljam.

Setil sam se kak su srali o buci žičare. Ja ju čul nisam!

Šljam je valjda štel neke nofce zvleči od investitora.

Žičara cirkulira bez zastoja.

Je da je skupa, ali ko ga šiša. Metropola koja imalo drži do sebe trebaju imati.

Sad čekam otvorenje novog bazena kod sebe.

bila kod sina zahvaljujući dobroti jedne gospođe koja me je odvela tamo i bila sa mnom par sati te me vratila kući,  neizmjerno sam joj zahvalna na njezinoj dobroti.

Nakon rušenja berlinskog zida i ujedinjenja Njemačke odnosno pripajanja socijalističkog DDR-a vlastodršci su žurili i simbolično demonstrirati moć nove velike države. Dobar dio centra istočnog Berlina je sravnjen sa zemljom, stanovništvo raseljeno, i sve je postalo veliko gradilište na odjednom izuzetno skupom zemljlištu na kojem je bilo mjesta za gospodarenje samo najmoćnijim svjetskim firmama. To su u ono vrijeme bile Sony i Mercedes, izlicitirale su središnji prostor i počele graditi svoje velike centre. Sony je angažirao i poznatog, u ono vrijeme najskupljeg arhitekta Helmuta Jahna za izgradnju monumentalne kupole. Turisti su prvih godina hrlili barem vidjeti to čudo, posjetio jučer, sve otužno poluprazno, a i Sony center je izgubio prvi dio iz imena, ista stvar se dogodila mercedesovim arcadama, uslikao sam ex Sony kupolu.

Odšetao sam do drugog simbola ujedinjenog grada, ne previše originalne kopije francuskog pobjedničkog slavoluka. Ljudi izniču iz podzemlja, jedna stanica S-Bahna i odmah se počinju naslikavati.

To je to.

Usput sam uslikao povijesno najznačajniji berlinski hotel "Adlon", pred njim je u bolja vremena Jin volio piti vodu iz lijepo ukrašene posude, nema više nikave ni posudice ni vode. Po obiteljskoj verziji vlasnika hotela u nacističko vrijeme, vlasnici su birajući prisilnu radnu snagu među logorašima, kako se to radilo u ratno vrijeme, spašavali su im živote, zauzvrat su ih nakon rata odrobijali te po privatnim tužbama platili velike odštete. 

Iz tog hotela potječu čuvene slike Michaela Jacksona s djetetom u rukama, kao da će ga baciti.

Završna slika prije i mog silaska u podzemlje...

Netko je primijetio da slabo pišem o hrani, za razliku od zlatnih berlinskih godina uglavnom ekonomiziramo i hranimo se doma, iako je meni ta hrana bolja od svake vani, nije previše atraktivna za blog. Jučer smo ipak izašli u poznati "Max & Moritz" poznat po kvalitetnim, ali jako začinjenim pilićima, te pilećem kebapu, kao i vegetarijanskom i veganskom kebapu, mi smo ipak testirali teleći kebap, drugarici je bio izvrstan, meni, koji kako ona kaže, nikad nisam zadovoljan i uvijek moram njurgati, je bio šabački zasoljen, inače odličan, šteta. 

To je bilo to...

Poznato je da sam alergičan na nacionaliste svih vrsta, od čorbista do thompsonista, moj najbolji drugar iz mladosti Čombe imao je sreću živjeti u Puli iznad kafića Mate Parlova, najboljeg našeg boksača svih vremena, te se za šampionovog života družiti s njim, on je običavao reći, ljudi, kako bih ja mogao biti nacionalist, pa ja sam bio olimpijski pobjednik. Zato mi je, i danas, ako ništa, multi kulti filozofija, šarena i lijepa.

Za ovu djevojku s pokrivalom na glavi mi morate vjerovati na riječ da je jako lijepa i zanimljivo diskretno našminkana, imao sam kao i uvijek pravo na samo jedan pokušaj snimanja i ovaj put nisam uspio, refleksi slabe, a ni okidač ne ulovi uvijek odmah.

Zanimljiv je fenomen "Ostalgije", nostalgije za vremenom DDR diktature, u Berlinu dosta prisutna, postoji više restorana, muzeja i modnih dućana. Nije to samo, kako je to volio tumačiti naš bloger koji nedostaje Dražen, čežnja staraca za danima svoje mladosti, pokušat ćemo temu, ako bude vremena i mogućnosti, apsolvirati u posebnom postu. Blogam otežano, postove pišem često napamet u mraku, ne stignem ispravljati nužne greške.