Život je takav, sad si gori sad si doli, krene pa skrene.

Kristina se s londonskim prijateljicama zafeštala u subotu, u nedjelju su prespavale buđenje i zakasnile na let iz Ljubljane za London,morale su stići u ponedeljak na posao, preko neta im je našla i rezervirala let iz Klagenfurta, pa smo je prebacili do autobusne stanice, te se našla s njima na Bledu, gdje su je čekale s 15 godina mlađim Riječaninom koji ih je vozio.

Zavrtilo nam se od svih tih kombinacija, pa smo se išli skulirati na brdo Sveti križ iznad Rijeke, gdje su prekrasne pješačke staze i pogled.

I Jin na visinama gušta poput mladića, puno toga je stvar perspektive.

Nema ljudi, drugarica se razgibava, Jin se čudi, stižu poruke, Bled je prekrasan predvečer, cure su u avionu i stižu na posao, svijet opet izgleda na svom mjestu.

Ipak čim se spustimo u gradsku kolotečinu prizemljenja, Jin je nešto pojeo i noćas u šetnji oko 4 ujutro utvrđujem da u neboderu gore po stanovima dva jaka i dva prigušena svjetla.

Pred marketom pak razmišljam, mene ni najmanje ne tješi što se i drugim ljudima učestalo događaju nezgode...

da gradska vlast u svim gradovima kod nas uvede u zakon dva dana tjedno bez automobila i tramvaja, jedino bi mogle ostati autobusne linije zbog udaljenosti do grada. Naravno to se dogodi neće  jer je većina stanovnika je naucna koristiti auto i ostali prijevoz, a da se moja zamisao uvede bilo bi manje pretilih osoba i više bi bilo svježine u zraku iako imamo sve manje i manje zelenila u gradu i gradskim naseljima. 

Naravno,  bilo bi i manje buke, ali to je samo zamisao koja je neizvediva zamisa jer smo postali ovisnici o autima i ostalim prevoznim sredstvima. 

Sve što može ići u krivo ide. Ne znam poslati drugarici Margetićev emotivan oproštaj s drugom svojim, dolazi vidjeti, sapliće se od jedan od brojnih kablova te ju na kraju puna boca Radenske tresne po nozi. Sad je bolje. Lakše je i kad doma imaš dobra jaja.

Otporni smo, i rajčica u vrtu je poput ptice Fenix.

Ipak zaželjelo se već dobro prospavane noći.

Jučer mi je i bloga dosta, možeš misliti što imam pametniju razbibrigu, ponekad si čovjek umisli da je slobodan i ima neki izbor. Kolegica mi je jednom rekla, kod tebe i kratkonoge cure na fotkama izgledaju oke, , jasno, bitno je u očima promatrača. Usput, jučer me je fotić služio kao šut Bilićevu reprezentaciju.

Tko će imati muda da:

• sud…
• pol…
• štr…
• pro…
• brz…
• nar…
• zat…

…

Baš me zanima.

Baj, baj. Dosta je bilo, od mene. Neka svako radi svoj posa!!!

Na jednom mojem privjesku kojeg dobih iz Australije bila je nacrtana sova i jabuka i pisalo je:

Worl best teacher

Najprije se izbrisalo world, zatim best i na kraju je ostalo teacher.

Živi bili. Vidimo se …

Još jedna zagonetka: Je li ovo na mojin rukama kuga, alergija ili svrab???

I još jedna: Šta nogometaši imaju među nogama osim baluna? I kad netko uđe u tuđu glavu ni tada ne zna ča pensa, jer misli se nižu brzinom misli, jedne naviru, ideje se roje… niko i ne more zaustavit.

Oće li nogometaš dobro odigrati svoju posljenju utakmicu ovisi šta ima među nogama, a i  lopta je okrugla, igra zajebana, triba imat force, pamet i ideju i karizmu da pravedno presudi… Živi bili pa vidli. Jedan igrač more napravit cirkus na terenu, samo triba imat ono među nogama.

Baš me zanima!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!   Ko će biti taj junak/inja???  Ko će napunit ...???

Postoji jedno vrlo jednostavno pravilo za sve one koje je strah ili kojima smeta da ih netko negdje ne uhvati objektivom svojeg fotoaparata:

Ako ne želite da vas netko snimi, nemojte na sebe privlačiti pozornost!

Poanta ulične i dokumentarne fotografije prvenstvno je zabilježiti neka neobična bića, stvari, pojave i situacije. Nešto što se ne viđa baš svaki dan, ili nešto što je moguće snimiti samo jednom i nikad više.

Primjeri takvih interesa uličnih i dokumentarnih fotografa su vrlo često...:

- neobično odjeveni ili uređeni ljudi - npr. netko tko izgledom znatno iskače od prosjeka, bilo kričavom odjećom, neobičnom frizurom i nečim sličnim. Ili pak suprotno, da tamo gdje su svi neobično odjeveni, netko bude odjeven vrlo konvencionalno pa na taj način iskače iz gomile.

- ljudi u neobičnim pozama ili na neobičnim mjestima - npr. radnik kojemu samo glava viri iz šahta dok oko njega prolaze ljudi, sakupljač boca kojem samo noge vire iz kontejnera, čovjek koji peca ribu u šahtu (jer je ispod zapravo potok) i tome slično.

- ljudi koji nose neobične predmete ili voze neobična vozila - npr. kad netko nosi preko ramena obješenu svinjsku polovicu, lutku na napuhavanje u obliku žene, vozi bicikl pretovaren praznim bocama ili se od kiše štiti lavorom na glavi umjesto kišobranom,...

- neobične domaće životinje ili domaće životinje na neuobičajenim mjestima - npr. kad netko na povodcu umjesto psa vodi mačku, svinju, ovcu, tvora, vjevericu ili nešto slično. Ili pak ak mu pas, mačka ili slična životinja viri iz džepa, cekera, ili mu neka ptica sjedi na glavi...

- stvari koje se vide možda jednom u životu - npr. građevinski radovi na uređenju neke ulice, arheološka iskapanja u vlastitom dvorištu, ili kakva prirodna katastrofa i elementarna nepogoda...

- ekstremni slučajevi - poput onoga da npr. čovjek hoda gol po cesti ili izvodi neki "umjetnički" performans, djevojka koja se u toplessu sunča u gradskom parku, par koji usred bijela dana spolno opći u gradskoj fontani...

No osim neobičnih stvari, interes fotografa može biti i netko sasvim "običan", možda netko sasvim "običan" predstavlja "inventar" određenog dijela grada, ili pak ima interesantan "karakteran" izraz lica, ili se možda baš našao na mjestu gdje svojom pojavom nadopunjuje pejzaž ili monumentalnost nekog komada arhitekture... Jer ulična i dokumentarna fotografija ne traže savršenstvo, nego priču, a ona se uvijek skriva ondje gdje nešto odstupa od svakodnevice.
 

Post je trebao biti o jučerašnjoj idili, danas lahko raznesenoj.

Idile su krhke kao i ljudi, samo fotke ostaju i varavi doživljaji.

Povratnica iz inozemstva planira započeti novi život kao turistički vodič, ja sam idilu tog zanimanja srećom još kao student iživio, drugarica jučer pronašla sad povijesnu značku, i nekad najbolju agenciju su uništili.

Zato ne vjerujem u idile i lažni red, draži su mi kaotični zidovi i trafo stanice pokraj kojih svakodnevno prolazim.

I oproštaji od dana večernjim šetnjama, drugaricu treba motivirati definiranjem smisla i cilja, mene ne. Ja sam l'art pour l'art tip.