Sinovi panike
Svi moji blogerski planovi su pali u vodu, fotić koji je preživjeo sve i svašta neslavno je poginuo u klozetskoj školjci, a sivomaslinasti prsluk je momentalno nečasno otpušten iz službe. Danas vam predstavljam tekst pjesme najmlađeg i najperspekrivnijeg rock benda daleke 1988 Paniksöhne, koju je Lucas uz pomoć poznatog rockera Ude Lindenberga napisao sa samo 11 godina. Ja sam pjesmu odmah obradio na nastavi, iznenadio se pri tome kako visok postotak djece je iz, popularnim jezikom rečeno,disfunkcionalnih obitelji.
Moji roditelji
Moj stari je bio stalno pijan
i smrdio poput pume u zološkom vrtu
tad je sreo moju mamu
a ona ga je i takvog voljela.
S nekoliko gajbi piva
uselili su u jednu dašćaru
voljeli su se, nisu imali posla
nešto djece se porodilo.
Jedva da se jelo,
a i novca je bilo malo
bili smo prava obitelj štakorskih kraljeva.
Moj djed se još sjeća snježnog stresa kod Staljingrada
i kaže što nas ne ubije ekstra nas ojača.
A moj prolupali pravitelj
ima dugo kiselo lice
ništa od šezdesetosmaške revolucije.
Želim da mojim roditeljima bude bolje nego meni
zato mi je biti rock zvijezda pravi izbor
želim da mojim roditeljima bude bolje nego meni
pozivam ih u Kingston Town
da se siti nauživaju.
Dodatak: gubim vrijeme popravljajući još stariji otpisani fotić, uspio napraviti fotku za post i onda po starom :(
Komentari:
Za komentiranje je potrebna registracija.