Još uvijek me rasplače svaki tužni film,
Nekad bi htio da mi je srce hladan lim,
Pa da ne gledam na stranu na koju gledaš,
Da budeš mi uzor, uzimaš a ništa ne daš. 

Ko mjesto zločina naša je zamišljena kuća.
Za disati isti zrak, premala su pluća.
Postoje ljudi sa greškom kod zaljubljivanja
Taj sam i ja, riješen svakoga uživanja. 

Ne može nikada dan, zadržati noć,
I neću te uzalud čekat kad nećeš doć,
Šećer i sol se isto tope u vodi,
Jedan ti iskrivi lice, a drugi ti godi!