Stoti post
Fotkajući, piskarajući, jednostavno blogajući i šetajući došetao sam i do prvog jubilarnog broja i na ovoj platformi.
Jučer su me opsjedale misli o općoj krhkosti, Jin je sinoć iznenada napadnut i oboren, srećom još jednom smo uspjeli hitro reagirati, na blogu tri uzastopna posta novog autora valjda bezrazložno podsjećaju kako su kladioničarski blogovi ugušili bloger.hr prije konačnog gašenja, i u virtuali postoji nešto kao ressentiment ("zlo sjećanje", prijevod NF), što je Nietzsche označio jednim od bitnih uzroka problema zajednice.
U virtualu sam "pobjegao" početkom novog stoljeća na najbrže rastućoj njemačkoj virtualnoj zajednici red7.de, tamo sam doduše kao nick koristio jedan od realnih nadimaka, ali mi je bliska bila zajedničarka Traumfresserin (žderačica sna), koja me inspirirala na nick koji sam nakon propasti zajednice posvojio.
Zanimljivo da je zajednica propala po istom obrascu kao kasniji blog.hr, kupovina od strane komercijalne televizije, stagnacija i nestajanje.
Na bloghaeru smo imali zvjezdani trenutak izdavanjem, nakon mnogo peripetija, knjige blogerskih tekstova, koju je kao urednik potpisao pokojni bloger Sjedokosi, a ja njemu posvetio post u istoj knjizi.
Sad već pomalo virtualno zasićen blogam ovdje relativno zaštićen od blogonapasti i štetočina kojima je prethodna platforma obilovala.
p.s.
U uvodnoj pjesmi Dylan traži svog Isusa, nije ga našao, ali eto jučerašnje vijesti:
Dylana primio papa, i to je nešto, zar ne?
Komentari:
Za komentiranje je potrebna registracija.