Nachtfresser

Za vrijeme berlinskog zida Kreuzberg je bio rubno područje Zapadnog Berlina tik uz zid i u njemu su uglavnom u zaposjednutim kućama živjeli mladi alternarivci, politički autonomaši te umjetnici, kao i stranci. Naime nakon izgradnje zida naglo je pala vrijednost nekretnina uz zid, vladalo je stambeno izobilje jer se jako puno ulagalo u taj kapitalistički raj i ljudi su se selili na atraktivnije prostore. 

Na istočnom djelu se alternativa okupljala na rubnom Prenzlauer Bergu, daleko od očiju središnje vlasti, tamo naravno nije bilo praznih prostora jer bi takvi odmah bili podijeljeni, beskućništvo i skvotiranje su bili zabranjeni. Padom zida ti su kvartovi paradoksalno postali dio šireg centra grada, cijena zemljišta je enormno porasla i ostalo je povijest.

.Jučer smo iz autobusa izašli na stanici kod U-Bahn Gneisenaustr., naspram naše dugogodišnje optike, koju smo prisilno "izdali" u godinama kad nismo bili u mogućnosti dolaziti u Berlin i sve je tad s naočalama krenulo krivo. S parom koji radi unutra smo se i zbližili, zadnji put smo se došli samo neformalno pozdraviti, pohvalili su se prepoznavši nas da su ljetovali u Dubrovniku. Jučer smo mi njega prepoznali, izašao je iz dućana s mušterijom nešto očito vidjeti po danjem svjetlu, nismo se javili, nismo željeli smetati, a i primijetilo bi se da na nama nisu više nažalost njihove naočale. 

 Ciljano smo išli do dugo godina najdražeg nam berlinskog second hand dućana, ove godine smo štedljivi, pa smo mislili, možda ipak potrošiti koji eurić. 

Ponavljaju se stvari kao s razvikanim buvljacima, taj smiješno žalosni princip ponude i potražnje, rabljeno postaje cijenom ravno originalu, jer prodaje se kult priča koju dućan oćito posjeduje, razočarani nismo ništa pazarili, meni se svidio jedan prsluk, nekad bi vidljivo iznošen koštao maksimalno 10, sad 35 eura. Djevojka što sjedi na ulazu niti je eksponat niti na prodaju. Dio je lažnog imidža alternativnog mjesta, gdje sam nekad vojničku jaknu tržio za 1 euro. 

Pred nama je nadzemna stanica podzemne željeznice, na svakom koraku se primjećuje multikulturalnost Kreuzberga, kako netko reče, najvećeg turskog grada nakon Istambula, priroda ni ti previše na hajke na migracije stanovništva.

Euro od četvrtka ne piše, Annabonni od jučer, a ni ja se ne osjećam najbolje. Selfie sam napravio nakon kihanja u seriji, za uvjeriti i sebe da i realistična fotografija izobličuje stvarnost, na ovoj uopće ne izgledam lošije nego što inače loše izgledam.

U Berlinu postoji jedinstvena  galerija u kojoj se izlažu isključivo akt fotografije, što je u današnje vrijeme "nove čednosti" i stereotipa muškarac ratnik, žena zakopčana u javnosti, inače domaćica, kuriozitet čak za pohvaliti, ne znam na primjer ni je li erotski prikaz kod nas još i dopušten u javnom prostoru, za xxx pornografiju znam da i petnaestogodišnjaci znaju. Galeriju vode, a i kvalitrtnu web stranicu održavaju zanesenjaci, koji često, što sam i doživio 2023. na zanimljivoj izložbi, sami dežuraju. Tad sam autoru koji me oslovio, ne znajući da je to on, naročito pohvalio fotografije s atipičnim modelom, koji uopće ne ulazi u uobičajene klišee ljepote, on se nasmijao i upoznao me s tim modelom, svojom suprugom. Fotke su nestale u blog.hr povijesti.

Jučerašnja izložba me privukla isključivo svojim naslovom, akt, pa uz to u Istambulu. erotika pa uz to u pretežno islamskoj državi, budi radoznalost, ono u stilu, mora da u njihovim tijelima ima nešto posebno kad ih toliko kriju, možda bi još privlačniji bio akt u talibanskom Kabulu.To potvrđuje moju tezu, nekad se prodavala kvaliteta, danas priča, na svim područjima, od prodaje stanova do politike, u umjetnosti taj trend podržavam, u realnom životu baš i ne, draži su mi nekadašnji Obodin frižideri, od današnjih ljepših u potrošačkom društvu, programiranih da se nakon nekog vremena kvare i kupuju novi. Koliko god su te priče u politici neuvjerljive poput Trumpovih, jasno je da on sve radi za financijsku dobit sebe, svoje obitelji i lojalnih suradnika, one su uspješne, jer je kod ljudi fantazija uvijek važnija od principa i zdravog razuma. Zbog tehničke savršenosti fotografija, a nedostatka priče, osim kod dvije odabrane fotografije, izložba mi se nije svidjela.

Upravo zbog tih paralela slika-priča smatrao sam pokojnog Bergaza najboljim blog fotografom, mada su dvije blogerice očito imale skuplju opremu. Burak Bulut Yildirim je bio fotografski ambasador firme "Sony" za Europu, predaje na foto akademiji, ali mu, osim u rijetkim trenucima, nedostaje to nešto. Knjiga mu se na izložbi po prigodnoj cijeni prodaje po 50 eura, kako sam čuo, nije prevelik interes.

Završit ću sa svojom fotkom snimljenom jučer naslijepo iza leđa na praznom malo skrivenom prostoru unutar sajamske vreve...