Nachtfresser

Zločin je povratak kući. Jučer smo imali demonstraciju pakla koji slijedi, temperatura ovdje je prvi put postala prava hrvatska, diglo se na 37 stupnjeva, ovdje stalno puše pa je i to podnošljivo, ali navečer su počeli Jinovi napadi dahtanja i otežanog disanja. Došla je noć i osvježenje i preživjeli smo, no što ćemo u Hrvatskoj gdje noći ne donose svježi zrak i ne olakšavaju disanje.

Jučer je bio dogovor da zbog najavljene rekordne temperature Jina ne vučemo u grad, nego da najprije nakon ručka idem ja sam, a kad se vratim drugarica.

Zajedno rijetko putujemo S Bahnom, preferiramo s Jinom autobus i tramvaj pa sam ja izabrao sebi isključivo to prijevozno sredstvo s kojim se i najbolje snalazim bez ikakvih karti, U Bahn nitko ne voli.

Cilj mi jke bila livada na Halensee-u, jedinstveno mjesto, livada i kupalište ispod autoputa, gdje su i ove godine fifti fifti golaći i tekstilci, ravnopravno izmiješani jedni uz druge. Izvještaj s lica mjesta možda u nekom drugom postu, danas ionako ne planiramo izlaske, ako sve bude u redu sutra putujemo do bavarskog Gredinga.

 Zato ne postoji ni minimalna šansa da ovaj sustav u kojem sam autsajder prestane biti moj smrtni neprijatelj, ne dopušta mi mogućmost izbora.Srećom svugdje ima ljudi koji poštuju principe solidarnosti i razmjene, pa si i mi obični smrtnici možemo priuštiti ono što tolikim ratnim profiterima nije nikakav problem. Pukli su mi okviri sunčanih naočala, drugarica mi je jučer besplatno našla troje bolje, sebi dvoje, netko se riješio dijela svoje kolekcije i izložio ih na ulici "Zum Mitnehmen", za pokupiti, sve kvalitetne, jedne ekstravagantne dostojne Eltona Johna, slikao sam se odmah sinoć, ali ne mogu regulirati blic pa zasad ništa od demonstracije, mogao bih napraviti anketu koje da mi budu primarne ;). Možda se netko pita zašto sam snimio zadnju tetu, naletila je, a to je ulica i red zgrada gdje još danas i sutra poslije ručka boravim, pa za uspomenu.

Jučer smo išli razgledati stan u ulici jednog od najvećih tiranina u povijesti Otta von Bismarcka, veliokog nacionalista i osnivača te 

željeznog kancelara prvog njemačkog carstva. "Mi Nijemci strahujemo samo od Boga..."

Našli smo se sa simpatičnom agenticom u stanu dvostruko manjem od onog našeg bivšeg u potkrovlju, po kapitalističkim mjerilima otprilike iste vrijednosti s onim našim u potkrovlju, ipak se nalazi u centru naspram zgrade njemačke opere, a uz zgradui je i cvijetni Shakespeare park. Sve više prihvaćam definiciju Simone de Beauevoire da je i starost u kapitalističkpm društvu najprije socijalna kategorija.

Stančić je na prvu lijep, ne gleda na glavnu prometnicu, na prostranom balkonu se Jin odmah odomaćio, ima i lift ali nije ga nužno koristiti tih par stepenica.

Klima  u Berlinu je inače izuzetna, može se disati, što posebno godi Jinu koji je u Rijeci mnogo češće ostajao bez daha, ovdje mu prijete pak druige opasnosti, prekjučer su ga dohvatila masivna vrata zgrade koja je žena naglo otvorila, kad je i on isto naglo skrenuo u spas njihove hladovine, te je i on jučer imao blagi otok kao i ja pri ubodu njemačke dobrodošlice nakon prelaska granice o čemu sam već pisao.

Završna slika razgovora sa simpatičnom agenticom, inače Talijankom porijelom, mailat ćemo se, slika naravno ide ako prođe, nijednom još nisam uspio objaviti svih obećanih pet. Pozdrav hrvatskoj blogerskoj ekipi!