U zvijezdama piše

Dva dana štrajka ili jedan dan prosvjeda za naše vladajuće bilo na državnoj ili gradskoj razini je samo igra kao što se malo djete igra sa igračkom i od nje odustane nakon dva dana jer mu nije zanimljiva za upotrebu.  Već sam jučer napisala da se sa štrajkom ništa nije promijenilo,  jedino je jedna mlada osoba dobila svu medijsku pažnju, a kasnije i buket cvijeća od uprave ZET-a.

Kada bi se svi baš svi digli na noge kao što smo se davno digli za obranu 101 radija tada bi morali oni na državnoj i gradskoj razini nešto napraviti jer protiv tolike mase ljudi nitko od njih ništa nebi mogao šutjeti nego bi se moralo postupiti po našoj volji.

Tlo u Gospicu je zagađeno godinama svi su to znali a šutjeli, kolektivni ugovor samo pogoduje onima koji su na rukovodećeg položaju dok to ne  shvatimo neće nam biti bolje. 

S druge strane još uvijek pojedinci misle da su devedesete, umjesto da idemo dva koraka naprijed mi zajedno  svi idemo unazad jer tako državnoj i gradskoj te lokalnoj razini odgovara,  njima je sve ok a vi se snađite i radite onako kako nama paše jer vi ste samo oni koji nam punite proračun za nas lagodan život. 

Naravno, reda radi da bi umirili biračko tijelo poslati ćemo neke iza rešetaka a na njihovo mjesto postaviti poslušnike koji će raditi po nalogu  nas na državnoj i gradskoj, te lokalnoj razini. 

Ima naravno  toga još za napisati ali dokle god se svi ne pokrenemo dotle će štrajkovi i  prosvjedi trajati dva ili jedan dan jer nas, da nas su političari naučili da šutimo, a oni rade stio rade već punih 35 godina.