Žena s Marsa

Ponekad zatvorim oči i u mislima, prstima istražujem to prekrasno mišićavo tijelo.
Ljepše u rukama nikada nisam imala. Sve nešto što nikad nisam, sada živim.
Ne maštam. Živim.
I znam svaki pregib. Baš svaki. Dobro sam zapamtila. Urezalo se u sve djelove mozga.
Izbacila sam puno nepotrebnih i ružnih stvari iz misli i oslobodila prostor za svoja istraživanja.

Daj Julija, otvori oči, velim si, pored tebe je, dodirni ga, ne maštaj nego upijaj, prstima, očima, usnama.
Svim osjetilima.
On se samo smješka. Pusti me da istražujem. Udijeli poljubac kad se približim dovoljno da mi ga može dati.
Pitam ga zašto se smije, jesam li mu baš tako jako smiješna ?
Nisi mi smiješna, nego si mi radost, osmjehujem ti se, veselim ti se ...

Besramnica jedna ...