O malim psima i trajanju
Počinjem dan s dobrim intervjuom Bare se egzistencijalno preispituje Poučni sažetak je ovaj put dobro izvučen u naslovu. Njegovo poštovanje pozornice kao sidra svog kaotičnog života, podsjetilo me ponovo na dijaloge s jednom od rijetkih blogerica koja je bloganje shvaćala ozbiljno i otišla s bloghaera kad je po njoj platforma dosegla dno dna negdje daleke 2008.
Uz nju je pri svakom našem zagrebačkom susretu bio blog junak Mali pas, stvarnog imena Oblak. Po komentarima na njenom blogu koji se nastavljaju i nakon njezine smrti 2010 saznajemo da je Oblak nadživio i isto tako prerano otišlog Muškarca (pet godina poslije).
U vrijeme naših druženja (dolazio bih u Zagreb na subotnje sastanke vodstva sindikata, a poslije bih organizirao blogerske susrete), jako puno sam se "trošio", brinula je za mene, jednom sam rekao, dok je Bareta i Richardsa iz Stonesa ja se ne bojim.
Pričali smo naravno i o bloganju te konstatirali, tisuće je dobrih ekonomistica poput nje, malo dobrih blogerica, a ona je dodala, blogera ni za lijek, ni za prste jedne ruke vas nema.
Komentari:
Za komentiranje je potrebna registracija.