Nachtfresser

Poslali nam mailom prijatelji u čijem smo berlinskom stanu snimku uragana na francuskoj obali u neposrednoj blizini mjesta gdje ljetuju, po kosi kćerke, koja bi uskoro trebala osjetiti i riječki pakao, vidiš koja je to silina udara. Na snimci čuješ i sina koji pita oca je li nam poslao snimku, kao da je u životu najvažnije dokumentirati ljudsku krhkost pred bijesom prirode.

Mi pak po kišici prolazimo uz sablasno prazni cirkus koji se reklamira kao najšareniji i najveseliji europski, brojni golemi kamioni i šatre, u tom izvana tako depresivnom prostoru mora biti ljudi, uskoro će rasprodane popodnevna, pa večernja predstava, samo jedan snimak, sa svih strana i iz svake perspektive je isto.

Nestvarno je da smo i mi tu gdje jesmo, do jučer nam je to izgledao ovaj put nedostižan san, još jednom se pokazalo, nikad nikoga prerano otpisati, mada se uskoro naš cirkus opet pakira.

Jedino je izvjesno da su brodovi plovili rijekom Spree i prije nas, te da će ploviti i nakon nas...

Sve ostalo, a posebno ljudi, podložno je mijenama.

Eh da, i te bijele ženske hlače uvijek su trendy, vremena npr. trapezica barem nisu bila jednolična.