Oko berlinske izložbe Marine Abramović
Najdraža glumica ne samo na ovim prostorima bila mi je Sonja Savić, najzanimljivija konceptualna umjetnica Marina Abramović, a bez premca najdraži video intervju onaj Sonjin s isto legendarnim tomom Gotovcem koji prilažem, a u kojem je Sonja u jednoj rečenici stigla i pljusnuti, onako kako žena ženu zna, Marinu.
Aktualna izložba Marine Abramović je zbog enormnog interesa javnosti produžena u velebnom Gropius muzeju i preporučeno je rezervirati karte unaprijed, na njima je upisan razmak od sat vremena u kojem se može ući.

Uspio sam dobiti povlaštenu umirovljeničku kartu od 10 eura s kojom smo oboje naravno odvojeno razgledali tu i još jednu aktualnu izložbu i vrijedilo je zadnjeg centa. Dok sam hitao kupiti kartu nisam naravno propustio snimiti prvi zanimljiv modni detalj.

Dok je drugarica bila u razgledavanju Jin i ja smo naravno njuškali okolo i ja sam malo fotkao oko glavnog ulaza. U jednom trenutku sam primijetio djevojku, koja me kao ne primjećuje, ali mi se s pristojne udaljenosti namješta pred objektiv.

Prihvatio sam igru, ispucao više fotki, ali djevojka očito nije kužila da fotić ma kako lijepo izgledao, nije kapacitet za tu udaljenost.

Nakon nekog vremena prestali smo kao što smo i počeli, te sam ja nastavio raditi sefije s Jinom. Prišao nam je mladić šareno odjeven poput mene, predložio da nas snimi, ali samo jednu fotografiju s mojim fotićem i usput se predstavio očekujući valjda da će mi njegovo ime nešto značiti.
Pristao sam, pružio mu fotić, na što je on teatralno zaneseno konstatirao, ekran ne funkcionira. Ja sam ga odmah podučio, samo držati pravac, jasno kolega, veli on, perspektiva je jedino važna i nakon snimka i moje zahvale otišao nasmijan i jako zadovoljan sobom dalje...

Zbilja se nikad nisam vidio pod tako čudnim kutom.
Komentari:
Za komentiranje je potrebna registracija.