Ovo da je najgore finale ikada?
Nogomet je jedini sport u kojem lošija momčad legitimno pobjeđuje bolju. U svim drugim sportovima statistika će pokazati onu malu, presudnu razliku. U nogometu može Livaković obraniti 10 udaraca na gol pa onda Marquinhos jedan patetičan udarac skrenuti dovoljno da zajebe svog golmana. Pa onda isti taj Marquinhos, kojeg je lopta lupila kao drvo, zakuca loptu u stativu i eto nama beskrajnog veselja i uspomene za prvenstva koja dolaze. Jer se pamte ispadanja Brazila i Engleske.
Danas je statistika i VAR napravila razliku. Nekad si znao koliko je bilo kornera, danas dobiješ hrpu dosadnih, malo kome zanimljivih informacija.
Po čemu je onda ovo bilo najgore finale ikada? Odmah ću reći, bilo je iritantno, bilo je i dosadno, ali ništa, baš ništa ne može nadmašiti ono što nam je Argentina prikazala 1990. na stadionu Olimpico u Rimu.
Ajmo bit pošteni, na poluvremenu ovog nedavnog finala, još nitko nije zazivao epsku prljavštinu Južnoamerikanaca, niti je itko upirao prste u Gauchose, kao moderne bandite, prostake koji nam kvare finale najvećeg showa na svijetu (il più grande spettacolo nel mondo). Nitko se nije usudio prognozirati pobjednika.
Što se onda dogodilo nakon Gatorade pauze u drugom poluvremenu da su milijarde širom svijeta zavapile za golom Furije, koja bi nas spasila produžetaka, i nedaj Bože, mogućnosti da Messi opet podigne pehar? A i sam sam zavapio... "Ima li ovome kraja?" Pa neće valjda preko penala, il' iz neke čudne kontre (kao mi vs Brazil 2022.) zabiti?
A nisu Španci (ybg, nisu mi baš nešto inače dragi) griješili. Igrali su blizu savršenstva. Napadali prostor, stvarali linije dodavanja, razvlačili su i iscrpljivali protivnika. I usput se dodavali do beskonačnosti, pa smo im jebavali mater uz onu domaću "PUCAJ JEBOTE!!!".
A kakve usporedbe da povučem sa 1990.? I tada su Argentinci branili titulu i igrali sa najvećim igračem tog doba, a možda i svih vremena. Samo što je Diego tada bio obožavan od Argentinaca i većeg dijela Napolija, a preziran i omrznut širom ostatka Kugle, koja je igrala prvo svjetsko prvenstvo nakon raspada Istočnog bloka i (kako se tada činilo) prestanka Hladnog rata.
Tadašnja Argentina je krenula sa porazom od Kameruna, pa pobijedila CCCP u nestajanju, remizirala sa Rumunjskom, i kao trećeplasirana se provukla. Onda su u osmini finala izbacili Brazil, genijalnošću Maradone i golom Canigge. Koji je ipak poznatiji po izreci: "Ako je kokain droga, onda sam ja narkoman!?" A lijep k'o grijeh je bio Claudio...
Onda ta Argentina sa igračem više nije uspjela zabiti Jugoslaviji (također u nestanku) gol, pa se išlo na penale u kojima nije pomoglo ni to što je Tomo Ivković (danas dosta iritantan kao komentator na HRT-u) obranio penal Diegu.
Onda ide polufinale u Napulju, drama na dramama... Maradona, kojeg štuju kao božanstvo u Napulju, igra protiv Italije, koja igra predivni nogomet, i cijeli svijet priželjkuje reprizu finala iz 1982., domaćina sa Njemačkom (koja se tehnički još vodi kao SR Njemačka, iako je Istočna DDR zapravo pala, nekih 9 mjeseci ranije).
Argentinci sa antinogometom izbacuju domaćina na penale. Svijet se zgraža mogućnosti da takva skupina luzera, predvođena sa dva aktivna narkomana, postane svjetskim prvakom. Na sreću nisu!
U antipropagandi nogometa, na neprijateljskom Olimpicu, gdje su izviždali Argentince a kamera uhvatila prezirni Diegov usklik (puta di madre) u tučnjavi i previjanju, u pokušaju da se brane do penala... srećom nisu uspjeli! Sudac je dosudio penal, kojeg bi danas VAR poništio.
Zato ovo finale nije bilo najgore! Pa Argentina 2026. je do finala POBIJEDILA svaku momčad. Vraćali su se protiv Zelenortskih otoka, pa Egipta, i protiv Engleza (a ti su tek luzeri... a tek ja što sam navijao za njih). Zabili su najviše golova na prvenstvu. Nije ih bilo muka gledati... do drugog poluvremena finala.
Izgubili su od Španjolaca, koji su bili predobri, predobro vođeni, koji su i Francuze učinili smiješnima i bespomoćnima. Nije bila Argentina loša koliko nemoćna. Nego je ideja da su mogli na penale dobiti izazvala globalni strah, a tučnjava na koncu je samo pokazala koliko su frustrirani bili.
Ne branim ih. Treba ih kazniti! Ali reći da je to najgore finale ikada, i reći da su bili gori od sebe iz prošlosti (1990.), bilo bi gadno pretjerivanje i pobjeda lošeg ukusa nad sjećanjem.
Komentari:
Za komentiranje je potrebna registracija.
