..........nekad davno, a uz današnji dan, rođendan Miše Kovača evo pokazujem sliku grupe MI iz Šibenika i mojeg brata, glazbenika u prvom redu lijevo. 

Simljeni su ispred Gradske vijećnice uoči koncerta na kojemu su bili pratnja tada mladom i neafirmiranom pjevaču Miši - Mati Kovaču. Moj brat je u to vrijeme bio učenik srednje škole  i glazbene srednje svirajući pozaunu , u grupi vrsni bubnjar. 

O problemima s ocem , nerazumijevanju , kupnji koža  za bubanj koje su se močile u našoj kadi u kupatilu neću ni riječ napisti- obilježile su to i njegovo i moje vrijeme odrastanja. 

Od svih nazočnih na slici u glazbi je do kraja ostao Siniša Škarica , nekad direktor Croatia rekord's - ostali su se raspršili , jedan je u koroni i umro, na žalost. 

Gledajući unazad, bilo je to lijepo doba svirke po plesnjacima , druženja , prslušavanja Shedowsa, "dizanja" njihovih izvedbi , popularnosti koja se nastavila i u Zagrebu ali i kraja jedne od prvih rock grupa u Hrvatskoj 

Danas je moj brat umirovljenik u Zagrebu, Botinec sa suprugom i tri mačke zbog kojih ne dolazi k nama, na more zadnjih godina. 

Malo sam tužna dok ovo pišem, ali sve to spada u život, zar ne ?