Divne uspomene
Kada je moja majka bila živa putovala sam s njom i bilo je divno, nedostaje mi to da putujem. Bila sam u Napulju 1974 i tada je tamo vladala zaraza zvana kolera. S obzirom da zbog nečega u organizmu nesmijem primati cijepiva bila sam u izolaciji ali u tom prostoru gdje sam boravila svo vrijeme bilo mi je lijepo jer je bio pripremljen samo za mene kako bih lakše podnjela zatvoreni prostor.
Kolera je bolest koja se širi putem smeća.
1982 otpitovale smo u Manilu i tamo mi je bilo genijalno jer smo svugdje šetale kada smo imale obje slobodnog vremena i sada mi nedostaje toplina sunca koji tamo tako lijepo grije. Stanovništvo je uljudno, ljubazno, drago. Svatko svakome priskaće pomoći i nikada nisam na njihovim licima primjetila ljutnju. Toiko finog voća koje te osvježava, odjeće koja tvoj znoj čuva i da koži disati zbog visoke vlage, mlakih čajeva i kokosovog mlijeka koji ti gasi žeđ, mali slatki gušteri su ti kućni ljubimci. Divota.
Zadar, Nin, Biograd na moru, Trogir, Umag, Pula i još puno puno toga obišla sam sa svojom majkom i putovanja mi nedostaju jer volim upoznavati ljude, volim se družiti bar na kratko i biti darem dan dva tamo gdje me ljudi neće čudno gledati nego će me prihatiti ovakvu kakva sam. Sama sam dva puta bila u SPLITU divnom gradu koji u posljednje vrijeme (MANJI BROJ) ne voli različitost ali znam da Spličani nisu takvi kaki su prikazani prije utakmice neki dan. Moram posjetiti Rijeku da vidim onaj MRTVI KANAL i da na KORZU sretnem meni drage osobe koje nisam vidjela godinama, a možda vidim i još ponešto.
Za sada u mislima imam samo stare divne uspomene, a putovanje mi nedostaje puno.
Komentari:
Za komentiranje je potrebna registracija.