Moji prvi migranti
Nisu prvi naravno, stotine sam ih sretao po Berlinu i Rijeci, ali je ovo bio prvi baš "doživljen" susret.
Nakon nedjeljnog ručka ponovo smo se odlučili za "visinsku" šetnju po Svetom križu uz riječku zvjezdarnicu.
Šetamo dalje, u daljini manja skupina ljudi, sad ih vidiš, sad ih ne vidiš, čuju se usplahireni glasovi na jeziku nalik francuskom.Nakon nekog vremena ponovo se još nemirni penju na stazu, naprijed čvrst tip širokih ramena zaziva nam dobar dan, iza troje, očito par, štrkljo i isto mršava mlada žena, te kći oko osam godina u kratkim hlačicama, mada je zazimilo, na moj pogled žena nesigurno oponaša dobar dan onog koji ih očito vodi.
U zgradi astronomskog centra zanimljiv vijugavi put spušta se do toaleta.
Ja već zaboravio, a drugarica za kraj konstatirala, prepale ih tvoje vojničke hlače, o jebem te živote!
Komentari:
Za komentiranje je potrebna registracija.