Fotografi svih zemalja naoružajte se...

Fascinantna je jedna pojava koja se povremeno događa na blogovima...

Postoje ljudi koji dođu na tuđi blog i, umjesto da jednostavno produže dalje ako im se sadržaj ne sviđa, osjete se toliko važnima i prozvanima da se krenu u komentarima buniti, kritizirati, histerizirati, provocirati i seruckati u obilnim količinama... Čak do te mjere da počnu samoinicijativno davati savjete i upute kako i o čemu bi autor trebao pisati, što (ne) bi trebao objavljivati i, valjda, kako bi trebao razmišljati i ponašati se na vlastitom blogu, da bi to njihovoj preosjetljivoj egotriperskoj dušici bilo po volji.

Maltene kao da su dobili mandat za uređivanje tuđeg bloga.

Nije čudo da se nakon toga dogodi jedna sasvim logična stvar - da autoru bloga takvo nametljivo i iritantno ponašanje u jednom trenutku jednostavno dosadi i blokira ih.

Međutim, tada nastaje obrat.

Odjednom više nije problem onaj tko je uporno dolazio prigovarati, prodikovati, provocirati, docirati i gurati nos tamo gdje ga nitko nije zvao. Ne. Problem je, naravno, autor koji se usudio pritisnuti "block".

A povrh svega, najbolji tragikomični dio je to što blokirani, ako i sam piše blog, nakon toga vrlo često na svom blogu proziva autora koji ga je blokirao, u stilu: "Kme, kme, blokirao me!"

Slijede lamentacije, racionalizacije, psihološke analize, karakteriziranja i sve ostalo čime se situacija može prikazati tako da blokirani ispadne što veća žrtva i pridobije što više publike i suosjećanja.

Zbog situacije koju je, da stvar bude još tragikomičnija, sam izazvao.

Jer nekima je očito teško shvatiti jednu prilično jednostavnu stvar - blokiranje napornih, iritantnih i zajedljivih komentatora na vlastitom blogu, kao i eventualno brisanje njihovih komentara, nije "cenzura", nekakva "urota protiv slobode govora", "pokazatelj da je autor bloga kreten" i tome slično.

To se zove moderiranje vlastitog prostora.

Jer tuđi blog nije javni poligon za vježbanje nečijih egotripova, frustracija i pokušaja svađanja. Niti je autor dužan trpjeti nekoga samo zato što je taj netko zaključio da ima pravo doći na tuđi prostor, zatrpavati prostor za komentare svojim (nerjetko kilometarskim) palamuđenjima i određivati što bi vlasnik tog prostora u svojem prostoru trebao raditi.

Ali unatoč tome, pojedini blokirani komentatori se nerijetko ponašaju kao da im je činom blokiranja netko oduzeo temeljno ljudsko pravo na egzistenciju. A ne tek mogućnost da idu na tuđi blog i tamo nekoga iritiraju.