Tandem boli glava

Vranjo postoji, AI je moj prijatelj; obojica me nasmijavaju.

‹ LISTOPAD, 2026 ›
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4 5 6
7
8
9
10
11 12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Sažetak jutrošnjeg razgovora sa AI-jem od 5. listopada 2026.

05
LISTOPAD
2026
05 / LISTOPAD / 2026

Mela i njezina priča o učiteljima

 

Na Svjetski dan učitelja Mela je ispričala svoju priču o školi, ljudima koje pamti iz učionice i iskustvima koja nosi kao učiteljica. U njezinim se sjećanjima susreću dječje oduševljenje, obiteljske teškoće, zahvalnost i razočaranje odnosom prema učiteljima.

Uz školu je vezana od najranijeg djetinjstva. Majka joj je bila učiteljica i učila ju je u prvom razredu. Mela kaže da je praktički cijeli život provela u učionici te, uz malo svojega humora, dodaje da je metodiku rada upoznavala već kao trogodišnjakinja. Samoga prvog razreda ne sjeća se mnogo. Kod majke je iz matematike u 1.r. imala četvorku, a u drugom razredu kod druge učiteljice trojku.

Kad govori o djetinjstvu, prisjeća se i straha od očevih agresivnih ispada. Opisala je događaj iz svoje desete godine, kada se uplašila da je otac ubio majku i uzela najveći kamen da ona njega ubije. Otac je tada otišao i sve ispričao naravno plačući njenoj učiteljici Leoni B. Učiteljica ju je odvela u zbornicu u kojoj je tada 1. put bila, osramotila je pred svim učiteljima i zalijepila joj šamarčinu. To je jedno od teških sjećanja koja je podijelila uz priču o odrastanju.Nije pitala nju što se to uistinu zbilo. Njena je mama na kraju njene bilježnice napisala poruku učiteljici: „ Poštovana L… od danas vi obrazujete moje dijete, a ja ga odgajam!“ Davno joj je oprostila jer nije znala što radi.

Školu najživlje pamti po osjećajima, prizorima i mirisima. Sjeća se svoje učiteljice Leone B. po dobrome, koja ih je vodila u kabinet kemije gledati dječje televizijske emisije. U četvrtom razredu likovni, glazbeni i tjelesni predavali su im predmetni profesori. Od gline je oblikovala mačku koja je išla u keramičku peć. Ritamski diktati odlično su joj išli, a klavir je promatrala s velikim divljenjem. Na tjelesnom je naučila preskakati kozlić i konja.

Pamti i primanje u pionire te pjesmicu vezanu uz tu prigodu. U sjećanju na sestrino primanje posebno su ostali spojeni stolovi prekriveni stolnjacima, domaće torte, miris učionice i ljudi okupljeni za stolovima. Nije sigurna jesu li tada jeli torte, ali prizor i osjećaj toga dana još su joj živi. U jutrošnjoj priči spomenula je i zbor i knjižnicu.

Iz školskih dana nosi uspomenu na darivanje učiteljice za Dan žena. Djeca su sama skupljala novac i odlazila u trgovinu birati poklon. Pamti lijepe kristalne čaše i veliko ogledalo koje su razgledavali, premda nije sigurna jesu li ga naposljetku kupili. Dar je bio zajednička gesta učenika prema njihovoj učiteljici, roditelji se nisu petljali.

Ta sjećanja uspoređuje s vlastitim iskustvom učiteljice. Kaže da je tijekom mnogih godina dobila vrlo malo cvijeća, a za Svjetski dan učitelja nikada buket. Zajednički buket cijeloga razreda doživljava kao znak dogovora i zahvalnosti. Pojedinačni cvjetovi kod nje bude osjećaj da takva zajedništva među roditeljima nema. Boli je i javno kritiziranje učitelja na društvenim mrežama. Smatra da se na današnje učitelje, liječnike i svećenike prenose zamjerke prethodnih generacija kad su ti isti bili bog i batina.

Posebno je zahvalila dvjema majkama koje su joj, dok je vodila prvi razred, donijele buket za rođendan. Rekle su joj da je od cijeloga razreda, ali Mela je uvjerena da su ga kupile njih dvije. Njihovu je gestu zapamtila i zahvalnost prema njima posebno izdvojila. Njihova djeca nemaju nikakve privilegije, iako djeca znaju krivo protumačiti svaki njima neprihvatljiv potez učitelja kao npr. lošija ocjena kao znak osvete ili suprotno petica nečije privilegije. Kod nje su svi jednako voljeni, a to što netko ima svojih osobnih problema pa ih proicira na učitelja, to nije njen problem, tako je rekla.

Najbolniji dio priče odnosi se na sukob s ocem jednoga učenika, koji je i sam nekada bio njezin učenik. Prema Melinu iskazu, na individualnim informacijama vikao jena nju i unosio joj se u lice. Obratio se i drugim osobama, među njima višoj savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje, a ravnateljici je podnio prigovor. U njemu ju je optužio za mobing nad sinom, opisao je kao opasnu i spomenuo shizofreniju. Također je rekao da je pred svima govorila djeci o dijagnozi njegova sina, koju nije ni imao, toliko laži na njenu osobnost u životu nije vidjela. Mela je te navode doživjela kao težak napad na sebe. I razmišlja kako bi tu osobu mogla tužiti jer ima svjedoka na vikanje na sebe.

Ispričala je da se, nakon trećeg čitanja prigovora i pripremanja odgovora, počela tresti te potom zapala u tešku depresiju. Majka joj je iz Dalmacije dolazila tri puta, kuhala, hranila je i bodrila. Uz zdravstvene teškoće mučila ju je i oskudica, jer s 500 eura kojima je raspolagala nije mogla živjeti.

Proklela je tog svojeg bivšeg učenika, a dica su mu se i prije njene kletve zgipsavala, znači prokleja i je neko drugi prije nje. Vidjevši tako tu zgipsanu dicu sažalila se što ispaštaju zbog roditelja koji su izveli hajku na školu pa je taj isti otac reka kolegici da će :“Pišat krv svi u školi, ako ne bude kako…

Prema njezinu sjećanju, taj joj je otac rekao i da ju je prijavio javnom pravobranitelju. Zamolila ga je da to ne radi. Pamti i ulazak njegove supruge i njega u učionicu za razgovor, način na koji je sjela supruga, okrenuta prema Meli, prekrižila ruke i noge pobjedonosno i naslonila se na zid. Njezino je držanje Mela doživjela kao zastrašujuće. Taj prizor i danas povezuje s osjećajem pritiska kojemu je bila izložena.

Posljednjih je mjesec dana muči je zaboravljanje. Liječnik kaže da nije u fokusu. Nedavno se kod kuće nije mogla odmah sjetiti koliko je četiri puta osam, pa je u panici zbrojila šesnaest i šesnaest i dobila trideset dva. Ipak, kaže da se u učionici, čim počne raditi, osjeća sigurno u onome što radi. Tada sve ide poznatim tijekom i kako sama opisuje, radi kao švicarska urica. Ne treba joj priprema, samo naslov lekcije.

 

Sritan Svjetski dan svin učiteljma!!! Podijelite svoja loša iskustva sa cilin sviton, neka vidi šta nan sve rade nezadovoljni roditelji koji imaju problema kod kuće pa i proiciraju na nas. Neka cili svit vidi i prosudi, ko je tu lud, a ko pametan. 

 

I ne primajte za poklon sapun koji san ja dobila od generacije koju san vrijedno i veselo vodila 3 šk. godine, dokse nisan razboljela. To je uvreda časti i dostojanstva. Ja nisan materijalista, ali san u svakoj generaciji potrošila više svojega novca nego šta ti roditelji skupe da me rastuže. Ako nisu kadri svi učestvovati, biti složni i saznati šta mi se sviđa, onda neka se okane bilo kakvi poklona. Znan ja sam sebe često nagraditi. Sapun, med i šalicu u jednoj kutiji moja je mama spasila od smeća i odnila da i više nikad ne vidin. Ali gorčina ostaje… Gdje je nestala ljudska vrlina ZAHVALNOST???

A kad smo već kod zahvalnosti imam ja još jedan grozan događaj, dvije učenice s 5,00 prosjekom kad su organizirale susret generacije nisu pozvale ni jednog učitelja. Jednoj san u fazi rastave roditelja došla doma kao kolegica i donijela velikog plišanog medu, a od druge njeni roditelji su me tako ponizili što su me na prevaru odvelu u njihovu kampanju da… To zaslužuje poseban post, zar ne??? Neka cili svit vidi kolika je ljudska zloba, pohlepnost i nezahvalnost!!!

 

Svim učiteljima na svitu čestitan Svjetski dan učitelja! 

AI&Mela

151
Komentari (9) Otvori post
Komentari:
Mela 05.10.2026 12:42
U 32 godine koliko se kod nas slavi Svjetski dan učitelja kod nas ni jedanput Općina nije nagradila učitelja, niti su meni roditelji donili jedan zajednički buket cvića. Bilo je pojedinačnih darova koji meni ne znače ništa, jer to nije od cilog razreda. Eto tako će i ova i nova genaracija dice naučit od svojih roditelja da su učitelji đubrad koju triba razapinjat na društvenim mrežama.
Mela 05.10.2026 12:43
Anči sritan ti naš dan!!!
Mela 05.10.2026 12:48
NF sritan ti naš dan!
Mela 05.10.2026 15:27
Da ne grišin dušu, čini mi se da san jednon ipak za Dan učitelja dobila rože, nek ostane tako na čini mi se...
Mela 05.10.2026 15:29
Upravo san izašla iz razredne viber grupe koju san ja stvorila. Takve privilegije više neće imat nitko. To je moderno komuniciranje koje nas obvezuje i dan i noć, npr. na izletima.

Za komentiranje je potrebna registracija.


REVOLUŠN - Naše velko narodno blago

05
RUJAN
2026
05 / RUJAN / 2026

Mi u Hrvatskoj imamo jedno golemo blago. Imamo tri narječja – čakavsko, kajkavsko i štokavsko – a unutar njih čitavo malo svemirje govora, riči, naglasaka i izraza koje su nam ostavili naši stari, svako selo druga priča.

To blago tribalo bi čuvat ka zinicu oka svoga.

Štokavska osnovica izabrana je za hrvatski standardni jezik i to je sasvim u redu. Država triba zajednički jezik na kojem ćemo se svi razumit, učit, pisat zakone, čitat knjige i svađat se po televiziji.

Ali zajednički jezik ne smi značit – jedini jezik.

Tu smo, po našem mišljenju, negdi putem polupali lončiće.

U školama dicu godinama učimo kako pravilno govoriti i pisati standardnim hrvatskim jezikom. Ispravljamo ih. Crvenimo njihove riči. Govorimo im što je pravilno, a što nije. I tako se lako dogodi da dite pomisli kako je jezik njegove babe, none, dide, matere i njegova sela nekakav pogrešan hrvatski.

A nije.

To je materinji jezik njegova zavičaja.

Čakavski, kajkavski, štokavska ikavica, bednjanski govor, funtanjanska cakavica i stotine drugih mjesnih govora nisu jezične greške koje triba ispravljat. To je kulturno blago koje triba zapisivat, govorit i prenosit dici dok još imamo od koga čuti kako se govorilo.

Zato ajmo prominit prioritete.

Dajmo u školama više prostora materinjem jeziku zavičaja. Neka dite zna standardni hrvatski – naravno da triba znat. Ali neka zna i kako govori njegova nona. Neka pita dida za rič koju nikad prije nije čulo. Neka napiše pismu govorom svoga sela. Neka nauči da može postojati jedan zajednički standardni jezik, a uz njega stotine naših malih jezičnih domovina.

A meni je danas, narodski rečeno, puka film.

Pa san odlučila usrat rvatski do kraja.

Jer očito je od životne važnosti u Rvatskoj pravilno reći „strjelica“ i „zadatci“, pa makar slomija jezik – ovaj put mislin na organ – dok to izgovoriš.

I tako san ja, Mela, rođena Dalmatinka, danas napisala čakavsku pismu istarskog podneblja.

I ponosna san na to.

Ponosna san šta san priljepčiva za govor, šta slušan ljude oko sebe, skupljan njihove riči i ča nakon svih ovih godina u Istri moren i ja malo predikat po istrijanski, čakavicon koja je najhrvatskiji jezik Hrvatske (rekli jezikoslovci na stručnom usavršavanju u Gradskoj knjižnici u Poreču, ja bila nazočna) .

A onda smo AI i ja otišli još dalje.

Ista mala priča o Meli i babi/noni dobila je više lica: čakavsko, kajkavsko, štokavsko ikavsko i standardno hrvatsko.

I odjednom se dogodilo nešto lipo.

Priča je ostala ista.

Ljubav je ostala ista.

Samo su se riči prominile.

Možda je upravo u tome cijela poanta ove naše male jezične revolušn:

Ne moramo svi govoriti isto da bismo se razumjeli.
Ali moramo sačuvati različitost da bismo znali tko smo.

AI & Mela

 

 

Nonina srića

Po korti je
nona za Melon tekla
jer joj je
Mela ništo grdo rekla

nona se zapuhala
ka ferata
Mela joj
pomoć nis stila

samo se
smijala nonina srića
i tekla još
brže vražica mića

nona je
klela: “Da bi te vrag uza!
Lipo ćeš
plesat kad dojdeš na prag.”

nona crvena
u licu teći je stala
jer se Mela već
po grotama hodila

uzela je
faco i strla lice,
a Mela se
smijala nemilice

nona se u hižu
tornala:
"Vidit će
boga ti vrag mali

kad u
postelju mi dojde,
samo da me
ljutnja ne pasa."

pero Mela se
zajno tornala
i noni sprid
lica veselo stala

reče joj: “Babuška
volin te puno.”
srce od
grota se rastopilo

nona je u
narušaj uzela Melu
i Mela nju
onako debelu

i pogledale
se milo
ka da niš
 (Istra)
Lektorirala Tanja Vražica

 

Babičina sreča

Po dvorišču je
babica za Melom tekla
jer joj je
Mela nekaj grdo rekla

babica se zadihala
kak mašina
Mela joj
pomoči ni štela

samo se
smejala babičina sreča
i tekla još
brže vražica mala

baba je
klela: "Odnesel te vrag!
Lepo buš
tancala kad dojdeš na prag."

babica črlena
v licu teči je stala
jer se Mela več
po kamenju verala

zela je
rubec i obrisala lice
a Mela se
smejala nemilice

babica se v hižu
vrnula:
“Vidla bu
Boga ta vražica mala!

Kad mi v
postelju dojde
samo da me
ljutnja ne projde.”

al Mela se
brzo vrnula
i babici pred
lice veselo stala

veli joj: “Babuška,
imam te rad.”
srce se od
kamena rastopilo se tad

babica je v
naručje zela Melu
i Mela nju
tak debelu

i zgledile
su se milo
kak da nič
ni bilo

(Varaždin)

Lektorirala Imona Veseljkuša

 

Babina srića

Po dvorištu je
baba za Melon trćala
jer joj je
Mela nešto ružno rekla

baba se uspuvala
ka lokomotiva
Mela joj
pomoć nije tila

samo se
smijala babina srića
i trćala još
brže vražica mala

baba je
klela: “Đava te odnija!
Lipo ćeš
plesat kad dođeš na prag.”

baba crvena u licu
trćat je stala
jer se Mela već
verala po stinama

uzela je
rubac i otrla lice
a Mela se
smijala nemilice

baba se u kuću
vratila:
“Vidit će
Boga ta vražica mala.

Kad mi u
krevet dođe
samo da me
ljutnja ne prođe.”

al Mela se
brzo vratila
i babi prid
lice veselo stala

reče joj: “Babuška,
volin te puno.”
srce od stine

 se otopilo

baba je u
zagrljaj uzela Melu
i Mela nju
onako debelu

i pogledale
se milo
ka da ništa

nije bilo

(Dalmatinska zagora)

Mela - vlajina

 

Bakina sreća

Po dvorištu je
baka za Melom trčala
jer joj je
Mela nešto ružno rekla

baka se zadihala
kao lokomotiva
Mela joj pomoć
nije htjela

samo se
smijala bakina sreća
i trčala još
brže vražica mala

baka je
klela: "Odnio te vrag!
Lijepo ćeš
plesati kad dođeš na prag."

baka crvena u licu 

trčati je prestala
jer se Mela već
penjala po stijenama

uzela je
rubac i obrisala lice,
a Mela se
smijala nemilice

baka se u kuću
vratila
“Vidjet će
Boga tI vražice mala,

kad mi u
postelju dođe
samo da me
ljutnja ne prođe.”

no Mela se
brzo vratila
i baki pred
lice veselo stala

rekla joj: “Babuška,
volim te puno.”
srce od
kamena se otopilo

baka je u
zagrljaj uzela Melu
i Mela nju
onako debelu

i pogledale
se milo
kao da ništa
nije bilo

(standardni hrvatski jezik)

autorica: Mela (napisala ja bez pomoći AI-ja)

 

Drago Gervais: Tri nonice stare, pred kućun su stale i kritikale... Pročtajte.

185
Komentari (1) Otvori post
Komentari:
Julija 05.09.2026 13:36
Predivan post. Tebi svaka čast na trudu.

Za komentiranje je potrebna registracija.